Znanstvenici s kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu obznanili su da su razvili tehnologiju koja koristi moždanu aktivnost za ''stvaranje'' sintetiziranog govora.
Pročitajte i ovo
"Tajno" oružje
Posebna misija i nemilosrdna učinkovitost: Kako Izrael lovi i eliminira iranske čelnike?
POJAČANJE VATROGASCIMA
Kad je preopasno za ljude, on stiže u pomoć: "Sve je prepreke prošao bez problema"
oprez!
Provjerite kuhinje: Hitno se povlači proizvod, sadrži sastojke mineralnih ulja u sebi
UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJ
Dječak s balkona bacio kipić i usmrtio turisticu koja je prolazila: Roditeljima prijeti kazna
kao fora iz alana forda
Iz saveza pokradeni milijuni, a oni se za medalje godinama odricali: "Ne znam da li da se smijemo ili plačemo..."
Kažu da su razvili svojevrstan implantat za mozak koji može čitati misli i pretvarati ih u govor. Točnije, u mozak nekoliko dobrovoljaca ugradili su elektrode te uz njihovu pomoć dešifrirali signale u centrima za govor kako bi ''naveli'' računalno simuliranu verziju njihova vokalnog trakta, a to su usne, čeljust, jezik i grkljan, da putem sintetizatora generira govor.
Govor je bio pomalo nejasan no ipak razumljiv, što je poticaj znanstvenicima da, uz neka poboljšanja u skoroj budućnosti, razviju klinički održiv uređaj za pacijente koji su izgubili sposobnost govora.
Kad smo prvi put čuli rezultate, bili smo uistinu šokirani. Nismo mogli vjerovati vlastitim ušima. Naime, mnogi aspekti stvarnog govora bili su prisutni u onome što je proizveo sintetizator, zbog čega smo bili iznimno uzbuđeni, kazao je jedan od autora studije, Josh Chartier.
Naravno, moramo još puno raditi kako bismo postigli govor koji će biti što prirodniji, no jako nas je iznenadila činjenica da se toliko toga može dešifrirati iz moždane aktivnosti, rekao je.
Sporije zvukove lakše je sintetizirati
Moždani udar, bolesti kao što su cerebralna paraliza, amiotrofna lateralna skleroza (ALS), Parkinsonova bolest i multipla skleroza, ozljede mozga i rak ponekad oduzimaju dar govora.
Znanstvenici kažu da su uspješnije sintetizirali sporije zvukove poput onog koji se proizvede kad se izgovori slovo "š", a manje su uspjeha postigli s naglim zvukovima koji nastaju pri izgovoru bilabijalnih suglasnika poput "b" i "p".
Malo nas zapravo zna što se točno odvija u našoj usnoj šupljini u trenutku kada govorimo, kaže neurokirurg Edward Chang, jedan od autora studije objavljene u časopisu Nature. Mogli bismo reći da mozak prevodi misli, odnosno ono što želite izgovoriti tako da omogućuje pokrete dijelova glasnica i vokalnog trakta, a upravo to pokušavamo dešifrirati.
Još uvijek radimo na tomu da sintetizirani govor postane čišći i razgovjetniji. To je djelomično posljedica algoritama koje koristimo. Smatramo da ćemo, kada poboljšamo tehnologiju, postići i bolji rezultat, kaže Chartier.
(Hina)