David Skoko, ili kako za sebe voli reći "ribarev sin", dobro je poznato ime i lice u Hrvatskoj. Ovaj istrijan ima prepoznatljiv stil kuhanja, ali i nastupa. Ono što je definitivno njegov zaštitni znak su otvorenost i izravnost.
Tijekom godina Skoko je gostovao u cijelom nizu različitih emisija, ali i snimio nekoliko kulinarskih serija. Posljednja u nizu, "Motor, loza, kuhača", spojila je nekoliko njegovih ljubavi - onu prema vinu, onu prema novim iskustvima i onu prema tradicionalnom načinu života, rada i kuhanja.
Iako ga se često može naći na društvenim mrežama, na kojima predstavlja svoje nove projekte i recepte, za sebe voli reći da je "stara škola". Stoga smo iskoristili priliku i porazgovarali sa Skokom o temama koje baš i nemaju previše veze s kuhinjom.
Koliko u svakodnevnom životu koristite tehnologiju? Jeste li ovisni o svom pametnom telefonu?
Ne! Znači ne! Koristim pametni telefon, koristim i društvene mreže kao neki “sajam taštine” gdje se promoviram i samo lijepe stvari stavljam gore. Ne pratim puno tehnološki rast i razvoj zato što sam zapravo poprilično analogni tip. Više volim jednostavnost života i pogled u prirodu. Kako bi rekla moja žena “mirisati zrak”, nego gledati u telefon. Tehnologiju koristim kad recimo jedrim. Imam kvalitetan GPS koji mi daje sigurnost kad jedrim, radio stanicu koja mi dozvoljava da i kad sam daleko od obale mogu komunicirati s obalom. Što se tiče same tehnologije, volim automobile. Ali volim automobile koje mogu sam popraviti, a to nisu moderni i tehnološki napredni automobili. Baš sam oktanski tip koji voli osjećat se sposobno, da to nešto napravi sam. Što se tiče tehnologije, da, služi svrsi, ali ne volim biti ovisan o njoj. Dapače, želim ju koristiti što manje, da mi život bude što jednostavniji.
Puno ljudi više ne kupuje kuharice, nego recepte traži na internetu, društvenim mrežama… Koliko je onda taj kontakt s ljudima putem društvenih mreža vama bitan?
Ljudi to prate i žele što više informacija, iako najčešće s tim informacijama ne znaju što bi. Jer je tih informacija masu. Informacija na društvenim mrežama i digitalnim medijima je općenito toliko da ne možeš pratiti. I ta silna potražnja za informacijama, a s tim informacijama ne napraviti ništa je banalno. Ok, to što ljudi traže inspiraciju na društvenim mrežama, kad bi te informacije služile nečemu što će oni stvarno fizički napraviti, a ne samo da pasu oči. Tako da, ja jesam za korištenje društvenih mreža i digitalnih medija, kao izvor informacija, ali ono što kažem i svojoj djeci je - budi onaj koji stvara sadržaj, a ne onaj koji ga guta. Jer onaj koji ga konzumira je zapravo ciljano tržište za nas koji ga stvaramo. Iskoristi taj medij da bi stvarao, a ne da bi pratio. To je po meni pravi smjer. Naravno, moraju postojati ljudi koji će to pratiti i svi to zapravo radimo. Ali mislim da su društvene mreže savršen medij za nekoga tko se želi promovirati iz bilo kakve perspektive. Iz perspektive jušne žlice možeš provesti život i pokazati ljudima svijet iz perspektive jušne žlice. To nam društveni mediji daju, da budemo što god želimo, možemo se predstaviti kako god želimo i kako god da nas ljudi dožive. Savršeno! Tehnologija koja nam je na dlanu to nam omogućuje. Tako da tko želi, to treba iskoristiti. Najgore od svega je da su oni koji prate društvene mreže iskorišteni od tih digitalnih medija. Njih želim upozoriti da se paze. Da budu oni ti koji će koristiti društvene medije, a ne obrnuto.
Jeste li isprobali umjetnu inteligenciju? Neki koriste servise poput ChatGPT-a za ideje za jelo od sastojaka koje imaju u hladnjaku.
Nikad se nisam koristio umjetnom inteligencijom. Jednom sam kasnio i nisam mogao odraditi što sam trebao i onda smo se koristili s ChatGPT-om da mi posloži nešto. Došao sam do prijatelja i zamolio ga da mi to napravi, rekao sam mu kakvu ideju imam. On je to ukucao i ispalo je jako, jako dobro. Ali, da, zapravo ju ne koristim jer sam digitalno nepismen. Imam suprugu koja rješava apsolutno sve, ja sam prirodnjak. Ona rješava sve što se digitalnih medija tiče. Branimo svojoj djeci da ih koriste za školu, ali je neupitno da će taj alat biti masovno korišten za sve ono što ne treba i smanjit će inteligenciju i snalažljivost ljudi. Što je normalno, taj jedan naš način evolucije. Mislim da su kapaciteti većine ljudi u padu, ne u rastu, i definitivno taj vid korištenja tehnologije neće pomoći ljudima da budu bolji, pametniji, brži i efikasniji. Nego će se samo predstavljati kao takvi. Ja osobno to ne cijenim, ali to je moj izbor. Možda sam starog kova. Veoma skoro će se dogoditi da će mnogi biti bespomoćni bilo što napisati bez takvog jednog alata. Ne želim biti dio tih.
Sve je više pametnih uređaja u našim životima. Imamo čak i cijelu seriju pametnih kućanskih uređaja - od pametnog miksera do pametne perilice rublja. Znači li to da ljudi postaju robovi uređajima?
Što su strojevi pametniji, to su ljudi gluplji. I to je činjenica. Što je više glupih ljudi, trebat će više takvih strojeva, a što je više takve tehnologije, ljudi će biti gluplji. Ja se tome neću predati. Svoju budućnost vidim u totalnoj prirodi, sa što manje digitalnih medija. Ako ih mogu koristiti u svoju neku osobnu korist ili način promocije, da bi se vidjelo ono što radim - da. Ali ne želim da budem ovisan o njima. Dapače, pokušavam se u svom životu što više ograditi od digitalnih medija i okrenuti se kuhanju, pravom kuhanju na plinu, bez potrebe da pošaljem automatu poruku da se upali. Kada vozim, vozim automobil koji nema nikakve moderne dodatke, vozim starudiju od automobila. I to me jako zabavlja, jer ja kontroliram. Vozim motor i imam GPS na njemu koji koristim samo da mi odredi što bolji makadam, čak ne i asfalt. Kad jedrim, jedrim na brodu koji ima 50 godina i koji sam popravljam. Jedino što imam od tehnologije na njemu je GPS da si odredim luku u koju ću pristati i radio stanica s kojom eventualno mogu komunicirati s kopnom. Drugo me ne zanima - vjetar u kosi i čaša vina u ruci.
I na kraju nešto što ipak ima malo veze s kuhanjem. U zadnje vrijeme sve je više laboratorijski proizvedenih superhrana - hrana koja je genetski modificirana, koja bi trebala pomoći ljudima da jedu manje, a dobiju više. Poput laboratorijski uzgojene pljeskavice, temeljene na biljnim proteinima.
Taj veganski pristup, da morate napraviti nešto nalik mesu, da bi to ljudi jeli. Ali, ako ljudi ne žele jesti meso, neka ne jedu meso. Priroda je sve to odradila - grickaj jabuku, napravi si kupus salatu, napravi si bilo koje jelo od povrća koje nađeš. Sve je OK. Zašto uopće raditi jelo od povrća ili žitarica, koje je nalik mesu? Iz kojeg razloga? Čemu to? OK, ako želite privoljeti mesoljupce da jedu više povrća. Ali to definitivno nije pravi put. Povrće je svuda oko nas, jedi što te volja i nikoga ne opterećuj s tim. To je vrlo osoban izbor. I ono kad ljudi kažu - joj hrana, ovakva ili onakva. Sami odlučujemo što ćemo žlicom prenijeti u usta. To je vrlo osoban pristup. Zato je po meni, edukacija jako bitna. Da ti imaš samosvijest što je dobro za tebe. Ako te baš briga, za sebe i svoj organizam i za budućnost svoje djece, radi što hoćeš. Nije moj problem. Ja jako brinem što moja djeca i ja jedemo. To je vrlo osoban pristup. Nema nekog univerzalnog rješenja. Po meni se najzdravije hraniti hranom koju je grijalo isto sunce i zalijevala ista voda kao i nas.
Ja nisam kriv što su ljudi na vrhu hranidbenog lanca i što uzgajamo svoju hranu već tisućama godina. Vrlo je osobna stvar što će tko konzumirati i neka si to konzumira i neka nikoga ne opterećuje s tim. Smiješno mi je kad netko kaže da ne bismo smjeli jesti ribu ili meso, jer te životinje osjećaju. Slušaj, da dođe situacija da moram birati, u stanju sam i tebe pojesti. Ne daj Bože, da se sa mnom nađeš na vrhu Anda, u nekoj situaciji u kojoj treba nešto pojesti - bit ćeš mi na meniju. Definitivno neću biti ja taj, koji će prvi pasti.
Brinem što jedem i ne želim da ni jedna životinja pati. Ne želim da itko pati. Ali, ako smo uzgojili životinju da ju pojedemo, ta životinja bez tog uzgoja ne bi ni postojala. Njena je svrha uzgoj i da meni bude hrana. I to je tako među ljudima normalno. Tko god se slagao ili ne slagao s time, to je moje mišljenje. Ne mora biti svačije.
Emisiju David Skoko: Motor, loza, kuhača, u kojoj upoznaje tradicionalne vinare i otkriva njihovu priču, ali i nove načine pripremanja tradicionalni specijaliteta, možete pratiti na 24Kitchen, četvrtkom od 13 sati.
