Ovaj je izum već gotovo 50 godina u upotrebi i u potpunosti je promijenio svijet

Barkod, onaj niz crta različite debljine koji možemo pronaći na svakom proizvodu u trgovini i koji se očitava na blagajni, danas slavi 49. godina komercijalne upotrebe. Barkod kakav danas poznajemo, prvi je put komercijalno upotrjebljen 26. lipnja 1974. godine u supermarketu Marsh u američkom gradu Troy. Tada je za skeniranje UPC odnosno jedinstvenog proizvodnog koda na kutiji žvakaćih guma upotrjebljen skener tvrtke Photograpihic Sciences Corporation.

tri vijesti o kojima se priča PRIJETI ESKALACIJA VIDEO Izraelci pokrenuli nove napade na Teheran pa objavili da su ubili 1500 Iranaca. Porastao i broj poginulih američkih vojnika Dobro je znati Koje su najsigurnije zemlje za život u slučaju trećeg svjetskog rata: Imamo popis USKO GRLO SVIJETA Iranska "nuklearna opcija": Ako to provedu, udarit će Trumpa tamo gdje je najslabiji

Upotreba UPC-a, odnosno barkoda, olakšala je uvođenje automatskog čitanja informacija o proizvodu u trgovini. Danas se barkod koristi u različitim situacijama. Od trgovine, medicine (za praćenje ljekova, ali i podataka o pacijentima), pa do praćenja prtljage u zrakoplovnim lukama, preporučene pošte i paketa i brojnih drugih.

Pročitajte i ovo Interaktivnija kupovina Barkod u trgovinama odlazi u prošlost, evo što će ga zamijeniti i kako će to izgledati

A prvi je put, ideja o barkodu, zaživjela još 1948. godine kad je Bernard Silver, čuo predsjednika lokalnog prehrambenog lanca, Food Fair, kako izražava svoju želju za istraživanjem sustava za automatsko čitanje informacija o proizvodu tijekom naplave. Silver je to prenio svom prijatelju Normanu Josephu Woodlandu i njih su se dvojica bacila na posao.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Woodland je dobio inspiraciju iz Morseove abecede. Kako je sam rekao, samo je produljio točke i crtice i od njih napravio uske i široke linije. Kako bi mogao strojno čitati takav kod, prilagodio je tehnologiju koja se koristila za reprodukciju zvučnih filmova.

Krajem 1949. godine Woodland i Silver podnijeli za zahtjev za patentom koda i uređaja za njegovo očitavanje. Patent su dobili tek tri godine kasnije. No, iako su imali patent, korištenje takvog koda u komercijalnoj upotrebi bilo je još daleko.

U međuvremenu su i drugi izumitelji radili na razvoju automatskog sustava prepoznavanja nekakvog koda, kojim bi se olakšalo vođenje inventure. Među ostalim, jedan takav projekt 1960-ih godina, KarTrak, razvijen je za željeznice Bostona i Mainea. No, projekt je u konačnici propao.

Tek je krajem 1960-ih, Nacionalna udruga prehrambenih lanaca održala sastanak o ideju automatiziranih sustava naplate. Tvrtka RCA, koja je otkupila izvorni Woodlandov patent prisustvovala je sastanku i pokrenula interni projekt za razvoj sustava temeljenog na tom kodu.

Sredinom 1970-ih godina ta ista Udruga, postavila je smjernice za razvoj crtičnog koda odnosno barkoda. Željeli su standardizirati njegov izgled i upotrebu. U konačnici dogovorili su standardni 11-znamenkasti crtični kod za indentifikaciju proizvoda. Sad je samo trebalo razviti sustav koji će taj kod ispisivati i čitati.

Pročitajte i ovo Modernizacija na sve strane Čipiralo ih: Kineski vojnici dobili identifikacijske pločice s barkodom i ugrađenim mikročipom

1973. godine IBM-ov UPC sustav odabran je kao NAFC standard, a dizajnirano je pet verzija za buduće zahtjeve industrije. Zanimljivo, na razvoju tog sustava radio je isti onaj Woodland koji je bio zaslužan i za prvi patent crtičnog koda. Sve, ostalo je, kako kažu, povijest.

Iako su ekonomski stručnjaci bili uvjereni da će korištenje barkoda olakšati poslovanje u trgovinama i donijeti značajne uštede, to se prvih godina nije dogodilo. Neki su potom čak predviđali i propast crtičnog koda, jer je njegovo uvođenje tražilo kupovinu skupih skenera. No, polako, ali sigurno, barkod i skeneri barkoda osvojili su trgovine.

Danas se barkodovi koriste u brojnim kontekstima. Od UPC barkodova koje možemo pronaći na većini artikala u trgovinama, do ISBN kodova na knjigama. Barkod možemo pronaći i na brojim karticama vjernosti, kod kontrole i arhiviranja dokumenata, u zračnim lukama, pošti i slično.

U međuvremenu je razvijen cijeli niz različitih kodova koji se temelje na originalnom patentu crtičnog koda, a najpoznatiji je tzv. QR kod. Radi se o 2D crtičnom kodu, koji je u početku razvijen za upravljanje automobilskim komponentama u tvrtki Denso Wave. No, ta je tvrtka odlučila ne koristiti svoja patentna prava te ga može slobodno koristiti svatko za stvaranje novih QR kodova. Tako pomoću QR koda možete otvoriti poveznicu na internetsku stranicu, platiti račun, dobiti dodatne informacije o nekom proizvodu ili događanju i slično. Jedino što vam treba je - odgovarajući skener.

Za razliku od samih početaka, kad su skeneri za očitavanje barkodova bili izuzetno skupi, danas ih svi nosimo u svojim džepovima. Naime, svi pametni telefoni koji se danas mogu naći na tržištu u sebi sadrže aplikaciju koja pomoću kamere telefona može očitati bilo koji barkod ili QR kod.

S obzirom na to koliko je raširen u upotrebi, vjerujemo da ćemo se još dugo koristiti različitim crtičnim kodovima u svakodnevnom životu.