Više od dvoje djece golemi je teret za okoliš

Jonathan Porritt pozvao je ministre da poduzmu mjere kako bi se smanjio populacijski rast u Britaniji. Porritt je inače ravnatelj Komisije za održivi razvoj koja savjetuje britansku vladu za pitanja vezana uz okoliš i ekologiju. Njegova namjera je povlačenje vladinog novca namjenjenog liječenju bolesti kako bi se borio protiv problema globalnog zagrijavanja, financirajući metode za planiranje obitelji, uključujući pobačaj i kontracepciju.

tri vijesti o kojima se priča priča provjerenog Internet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..." 0:17 7 na farmi VIDEO Dramatične snimke velikog požara na istoku Hrvatske: Deseci vatrogasaca na terenu NAPETOSTI NA BALTIKU Francuski lovci presreli 11 ruskih zrakoplova

'Još uvijek imamo jednu od najvećih stopa tinejdžerskih trudnoća u Europi, a također imamo visoku stopu porođaja, često među majkama koje nisu sigurne žele li se naći u toj ulozi', dodaje Porritt. Prognozira se da bi britanska populacija od 61 milijun stanovnika do 2028. mogla narasti na 70 milijuna. Stopa rasta populacije najviša je u posljednjih 30 godina, uglavnom zbog visokih stopa tinedjžerskih i imigrantskih trudnoća.

Njegove izjave izazvale su naravno mnogo negodovanja među protivnicima pobačaja. 'Neugodan aspekt ove ideje jest to da bi država trebala odlučivati koliko će tko imati djece. Kad god bi takva politika bila u opticaju, kao npr. u Kini, praksa je pokazala preferiranje muške djece i rizik od čedomorstva', rekao je glasnogovornik udruženja 'Za život'.

Kina je politiku 'jednog djeteta' uvela još 1979. nakon velikog 'baby booma' kada je na jedan par dolazilo i po šestero djece. Tako je u 30 godina spriječeno oko 300 milijuna trudnoća, no ljudi su pretrpili bolne mjere. Oni koji su prekršili pravila suočili su se s drakonskim kaznama. U javnost su izlazili izvještaji o prisilnoj sterilizaciji žena te ubijanju invalidne i ženske djece kao posljedica toga. Trenutno je u Kini 100 žena na 117 muškaraca, što znači da će do 2030. oko 30 milijuna muškaraca biti u nemogućnosti da pronađe ženu. Također postoji tzv. 4-2-1 problem, kada se jedno dijete tj. najmlađi član obitelji mora brinuti za svoje djedove i bake, te svoje roditelje u poznim godinama, što često dovodi do siromaštva i neimaštine.