Svakog jutra već 30 godina obilazi kip diktatora skriven ispod sijena: "Nevidljiv je, ali prisutan"

Sabire Plaku ostaje bez daha kad se penje na brijeg na kojemu se nalazi posljednji netaknuti kip bivšega albanskog komunističkog diktatora Envera Hoxhe.

Pročitajte i ovo Svi su muškarci Aktivirali kontroverzni plan: Prvu skupinu ljudi brodom otpremili u Albaniju Nemiri u Albaniji Gore ulice Tirane: Prosvjednici bacali molotovljeve koktele na zgradu vlade, ima ozlijeđenih

Svakoga jutra ta 85-godišnjakinja provjerava je li netko dirao kip Hoxhe koji ga prikazuje kao ratnika.

On je željeznom rukom vladao Albanijom 45 godina, sve do smrti 1985. Progonio je i pogubio tisuće ljudi. Kad je komunistički režim pao šest godina nakon njegove smrti, deseci Hoxhinih spomenika nisu preživjeli gnjev zlostavljanih Albanaca.

U selu u srednjoj Albaniji, više od dva metra visok kip ostao je netaknut i skriven, zahvaljujući Plaku i njezinoj obitelji koja čuva "junaka" nacije.

Labinot Mal ima važnu ulogu u albanskoj povijesti, Hoxha je ondje u kamenoj kući smjestio stožer Narodnooslobodilačke vojske u lipnju 1943., u jeku borbi s talijanskim fašistima i njemačkim nacistima. Osvajači su istjerani iz Albanije, a komunistički režim kuću je poslije rata pretvorio u vojni muzej.

Danas je očajnom stanju, vlaga se cijedi sa zidova, a krov je na rubu urušavanja. Svi su od muzeja digli ruke, osim Plaku i njezine obitelji.
Svakoga dana ona se sopćući penje na brdo, do stuba koje vode do kuće.

Nevidljiv, ali prisutan

Hohxa od bronce skriven je pod sijenom u prizemlju.

"Nevidljiv je, ali prisutan", kaže Plaku, toliko krhka da je jedva otvara vrata sa željeznim zasunom.

"Čuvam ga otkako je pao režim", kaže, misleći na događaje u travnju 1991.

Tada su deseci ljudi konopcima povukli Hohxin spomenik i oborili ga s kamenog pijedestala tik do muzeja. Muzej je opljačkan.

"Da bismo kip zaštitili od žrtava Hohxina režima, ali i od trgovaca metalom, skrili smo ga pod sijenom", rekla je Plaku.

Nepovjerljiva je i ne vjeruje strancima koji dođu u selo do kojega se stiže lošom planinskom cestom iz Elbasana, grada udaljenog tridesetak kilometara. Briga o spomeniku, međutim, sve joj je teža.

"Radimo što možemo, snaga nas napušta", uzdiše. "Vlasti moraju naći rješenje", dodaje njezina kći, 60-godišnja Fatush Balla.

Selo je o tom pitanju podijeljeno. Sheqet Burraj među onima je koji misle da muzej treba obnoviti, a statua se iz skrovišta vratiti na otvoreno.

"To ne bi bilo u čast diktatoru", kaže Burraj, "već bi Albancima pomoglo da shvate svoju prošlost i privuku posjetitelje."