Dok ruski predsjednik Vladimir Putin usmjerava svu svoju pozornost na rat u Ukrajini, njegovi strateški saveznici, čini se, osjećaju se u najmanju ruku zanemareno. Tvrde, sve je bila varka.
Od Damaska i Teherana do Caracasa i Havane, tijekom posljednjih 13 mjeseci autoritarni režimi koji su prije imali koristi od bliskih veza s Kremljem otkrili su da im je, kada je to bilo najvažnije, izostala ruska podrška.
Sirijski diktator Bashar al-Assad pobjegao je u Moskvu nakon što je ruska vojna podrška presušila. Kuba se bez svog dobročinitelja suočava s humanitarnom krizom za koju mnogi smatraju da će postati sljedeća domino-kockica koja će se srušiti. SAD je prošle godine bombardirao Iran, a sada se vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei suočava s masovnim prosvjedima, uz konstantne Trumpove prijetnje.
Najsnažniji simbol ruske nepažnje, piše Bloomberg, mogao bi biti onaj venezuelskog Nicolasa Madura, koji se trenutačno nalazi u zatvoru u New Yorku. Visoki venezuelski dužnosnici navodno su izrazili nezadovoljstvo neuspjehom svojih kubanskih i ruskih partnera da ga zaštite.
Unatoč ponovljenim javnim signalima predsjednika Donalda Trumpa da namjerava smijeniti Madura, dužnosnici u Caracasu žale se da kubanske i ruske obavještajne agencije, na koje su se oslanjali za veći dio svoje sigurnosti, nisu uspjele identificirati ranjivosti ili bilo kakve specifične informacije o prijetnji venezuelskom vođi.
Posebno su istaknuli propuste ruskih sustava protuzračne obrane S-300 i Buk-M2 u zaštiti venezuelskog zračnog prostora. Dužnosnici su se požalili da Rusija nije pružila odgovarajuću tehničku podršku kako bi osigurala operativnu učinkovitost sustava. Rekli su da se venezuelska kibernetička obrana oslanjala na tehničku podršku Rusije, koja se ponovno pokazala nedostatnom jer su američki kibernetički napadi, čini se, prekinuli struju u velikim područjima Caracasa.
Formalni odgovori i nedostižan sporazum
Posljedica je narušavanje povjerenja u sigurnosno partnerstvo između Venezuele, Kube i Rusije. U Caracasu Madurova nasljednica Delcy Rodriguez sada nema drugog izbora nego prihvatiti američke ponude za suradnju i olabaviti veze sa starim partnerima svoje zemlje.
Putin se još nije javno oglasio o američkim akcijama u Venezueli, a rusko ministarstvo vanjskih poslova izdalo je prilično formalnu izjavu u kojoj se ističe da takve akcije krše ključna načela međunarodnog prava. Čini se da su odnosi s SAD-om Moskvi sada važniji od Venezuele, rekao je jedan od upućenih izvora.
Madurovo hvatanje je neugodno za Rusiju, ali ne i katastrofa, rekao je izvor. Iran je, nasuprot tome, ozbiljnije pitanje jer je ruska suradnja s tom zemljom puno jača, uključujući i na vojnom polju. Rusija možda javno podržava Iran, ali vjerojatno se neće duboko uključiti u pomaganje Teheranu, s obzirom na njegove ograničene kapacitete i prioritet okončanja rata s Ukrajinom. Sve to moglo bi dodatno otežati postizanje nedostižnog mirovnog sporazuma.
