'Još uvijek ne mogu pričati o tome što sam vidjela'

Dva najstresnija dana u životu Narelle Frasier dogodila su se 2012. godine na njezin 52. rođendan. U to je vrijeme radila u geografskom centru Bendigo u Victoriji u Australiji.

Pročitajte i ovo Hitna akcija spašavanja Šok u susjedstvu! U kontejner bačena tek rođena beba: "Tiho je jecala, bila je potpuno gola..." uskoro na slobodi Otkriveni novi detalji o stravičnom slučaju zakopanih beba: "Roditelji su uvjereni da je njihovo ponašanje bilo sukladno Božjim zakonima"

Narelle Frasier priružila se istraživačkom timu odjela za nestale Centra za zlostavljanu djecu, te je smatrala kako je u svojem životu svjedočila najgorim mogućim trenucima i scenarijima. Mislila je da je više ništa ne može iznenaditi.

No zadatak koji je stavljen pred nju te 2012. godine promijenio je njezin život zauvijek. Zbog pretrpljenog psihičkog šoka na koncu je bila primorana dati otkaz, a zadobila je i Post traumatski stresni poremećaj (PTSP). Dva kobna dana svojeg života nazvala je 'kap koja je prelila čašu'.

'Pred nas je stavljen slučaj u kojem se jednog muškarca sumnjičilo za pedofiliju', ispričala je Narelle Frasier za News.com.

Stariji kolega detektiv i njegovi suradnici otkrili su 1.700 videa najgore dječje pornografije, a kako bi izradili slučaj protiv osumnjičenog netko je trebao pregledati sva ta videa.

'Nisam samo pred sucem istrage mogla kazati 'pronašli smo videa', morala sam ih sve pregledati i na neki ih način rangirati, dodijeliti im ocjene od jedan do pet, s tim da je pet značilo apsolutno najgoru vrstu', rekla je Frasier.

Facebook pedofil poticao djevojčice na pornografiju i s njima dijelio lascivne snimke

Puna dva dana Narelle Frasier pregledavala je videa držeći ruke na ustima, nije mogla vjerovati prizorima kojima svjedoči.

'Sjećam se kako je viši policijski službenik kazao da nešto slično nikada u svojem životu nije vidio. Bio je to čovjek koji je zbog posla i slučaja povezanih s pedofilijom proputovao svijet, čovjek koji se na dnevnoj bazi susretao s najgorim sljučajevima dječje pornografije. Kada je on to rekao, znala sam da je ono čemu svjedočim zaista grozno', ispričala je.

'Nekoliko sam se puta toliko šokirala viđenim da te scene nisam mogla nikome prepričati. Još uvijek ne mogu pričati o nekim stvarima koje sam vidjela. Uz sliku koju sam gledala dolazio bi i zvuk. Djeca su vrištala od boli. U takvim sam trenucima morala stišati ili u potpunosti ugasiti zvuk. Nakon toga danima ne bi spavala', ispričala je Frasier.

Njezino iskustvo nije nešto s čime bi se ljudi trebali susretati na dnevnoj bazi. Ono što je ona vidjela, nitko ne bi smio vidjeti.

Prošlog se tjedna jedna policijska službenica ovog australskog odjela ubila nakon iznimno stresnog radnog poslijepodneva u policijskom Centru za pružanje pomoći žrtvama seksualnog nasilja. Policijsku je odoru nosila punih 12 godina. Tajnik odjela za seksualna nasilja, rekao je kako je izuzetno tužno kada netko od policajaca umre, no daleko je tragičnije kada si službenik, zbog posla, oduzme život.

Psihološka istraživanja provedena na policijskim snagam pokazala su da gotovo tri četvrtine od 3.500 pripadnika ovakvih policijskih jedinica ima problema sa spavanjem, a osam posto službenika ima PTSP (Post traumatski stresni poremećaj).

POPUNJAVA SE REGISTAR PEDOFILA Većina sklona ponavljanju djela

Prije godinu dana objavljeno je izvješće u kojem je navedeno da čak pet puta više policajaca učini samoubojstvo nego strada na terenu.

Frasier je u intervjuu kazala kako se nakon pregledavanja videa u kojima je prikazana najgora vrsta zlostavljanja djece, borila da nastavi normalno sa svojim životom. Priznala je i da je jako dugo pokušavala sebe uvjeriti kako je iznimno hrabra i ponosna što je uspjela pregledati sva videa, no na koncu je prihvatila poraz i priznala da je slomljena do srži.

'Iznimno je tanka linija između suzbijanja emocija i skrivanja istih od samoga sebe. Opisala bi to kao građenje neke vrste zida između emocionalne uključenosti i profesionalnog obavaljanja posla. No, mislim da sam sagradila toliko visok zid, a s druge strane toliko tanak i istovremeno širok da više nisam mogla nikome dozvoliti da ga poruši', rekla je Frasier.

'Nisam željela biti svjesna svojih emocija, a na koncu sam se dovela do trenutka u kojem sam te emocije toliko potiskivala da sam puknula. Taj je zadatak bio naprosto pretežak za mene', kazala je.

Nakon sloma uzela je pauzu, svojevrsni godišnji odmor, no na posao se više nikada nije vratila. Kazala je da kada je čula o samoubojstvu mlade policajke, srce joj je zastalo.

'Ta žena očito nije imala kome da se obrati, morala se ubiti kako bi bol prestala, kako bi trauma koju je zadobila nestala. Ja se na svu sreću, nikada nisam našla u takvoj situciji. Imala sam sreće, no razumijem da netko ne može pobjeći od tih vizija i tih misli koje ostaju nakon traumatičnih slučajeva', rekla je Frasier.

Ovih dana, uz pomoć zaposlenika i kolega policije u Victoriji, Frasier se ponovno zaposlila. Predaje tehnike istraživanja i ljudska prava na TAFE sveučilištu u Melbourneu, no kaže kako joj nedostaje stari posao.

'Ostala sam bez najboljeg posla na svijetu jer nisam vjerovala vlastitom instinktu. Ovo je moja poruka: Ako se borite s nečim, probajte to reći na glas, probajte naći nekoga s kim možete razgovarati o problemima. Trebamo educirati ljude da svjedočiti strašnim zločinima, u mojem slučaju svjedočiti dječjoj pornografiji ili pak iskopavanje leševa, nisu stvari zbog kojih bi se trebali osjećati grozno ili ih se sramiti', rekla je na kraju intervjua Frasier.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook