Mnogi u službenom Pekingu prepoznaju poteškoće u vojnom osvajanju Tajvana, stoji u kineskim vojnim dokumentima koje je prikupio i koje analizira Ian Easton, istraživač suradnik vašingtonskog think tanka Project 2049, koji dio svojih sredstava dobiva i od tajvanske vlade.
Tri faze
Invazija Tajvana odigrala bi se u tri faze, prema tim dokumentima, tvrdi Easton. Prva faza bila bi pomorska i zračna blokada Tajvana, paralelno sa serijom kibernetičkih napada i udara projektila, bombardiranjem i elektroničkim ometanjima.
Druga faza mogla bi početi s amfibijskim operacijama na nekim od manjih tajvanskiih otoka, od kojih se neki nalaze svega nekoliko milja od kineske obale.
Treća i konačna faza bila bi neopisivo težak zadatak osvajanja samog glavnog otoka Tajvana, što ne bi bilo lako iz više razloga – uske vojne povezanosti Tajvana sa SAD-om, njihovih profesionalno uvježbanih vojnika te njihova teškog planinskog terena i gustih džungli.
Šira vizija budućnosti
Iako to predstavlja težak zadatak, vraćanje Tajvana pod okrilje Kine u kineskoj komunističkoj partiji jedan je od glavnih razloga široke vojne modernizacije i jačanja vojnih kapaciteta tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.
Isto tako, ponovno ujedinjenje Tajvana s Kinom dio je šire kineske vizije njihove uspješne budućnosti.
Dok je javna uzbuna oko potencijalnog rata između Sjeverne Koreje i SAD-a opravdana, jer bi taj rat doveo možda i do višemilijunskih žrtava ljudi u Sjevernoj i Južnoj Koreji, Kini i SAD-u, rat između Kine i Tajvana mogao bi potencijalno biti još i gori, piše Business Insider, prenoseći portal Slate.
Kineska vanjskopolitička točka br. 1
Postoje tri razloga zbog kojih je takav crni scenarij moguć, a prvi je taj da je "oslobođenje" Tajvana najvažnija vanjskopolitička točka na dnevnom redu službenog Pekinga. Većina kineskih građana podupire ujedinjenje s Tajvanom, ako treba i vojnom silom.
Ipak, zdrava demokracija Tajvana od 24 milijuna ljudi, ne ide u prilog argumentu Kine koja tvrdi da Kinezima treba autoritativna vlast kako bi narod mogao napredovati.
Drugi je razlog što pripajanje Tajvana Kini na uspješan način donosi mnogo više prednosti za Kinu nego što rušenje režima u Sjevernoj Koreji donosi SAD-u, primjerice. Sjeverna Koreja samo je prolazna smetnja za Kinu, a nikad egzistencijalno pitanje.
Uspješna okupacija Tajvana, s druge strane, službenom bi Pekingu poboljšala dominatnan položaj u regiji te potkopala poziciju SAD-a u Aziji, jer bi SAD izgubio važnog saveznika u Tajvanu te bi i Japan istovremeno bio znatno oslabljen.
"Onog trenutka kad bi se Tajvan ponovno ujedinio s Kinom, sve japanske pomorske linije komunikacije bile bi u dometu kineskog ratnog zrakoplovstva, ističe Easton.
Povod i vrijeme za invaziju
Ostaje pitanje, što bi na kraju moglo i biti povod za kinesku invaziju Tajvana? Službeni Peking već dugo prijeti da će započeti invaziju Tajvana ako oni proglase neovisnost. Ipak, status Tajvana predstavlja mutne vode i može se interpretirati vrlo široko, ovisno s koje strane gledate na taj problem.
Sigurno je da se ta invazija neće dogoditi sad, jer kineski vojni stručnjaci tvrde da će, ako do rata i dođe, to vjerojatno biti nakon nekoliko narednih godina, kad Kina uspije dodatno poboljšati svoju vojnu sposobnost, najvjerojatnije oko 2021. godine, kad će biti proslavljena i 100. obljetnica osnutka Kineske komunističke partije.
Isto tako je moguće da će Peking pričekati period relativnog mira. Doktrina Narodne oslobodilačke vojske Kine, najviše favorizira udar s najmanje upozorenja, brzom invazijom i uporabom obmane i iznenađenja, kako bi se iskrcali na otok i pregazili prijestolnicu Taipei te na taj način osigurali kapitulaciju lokalne vlasti prije nego što se koalicija predovođena SAD-om uspije na značajan način uključiti u sukob.
U Podravini
Helikopteri u akciji
na graničnom prijelazu
