Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Agencije za izbjeglice izvijestile su kako se samo tijekom proteklog tjedna 50 Kurda koji su već zatražili azil u Njemačkoj, odlučilo vratiti u ratnu zonu Iraka, jer zapadna Europa nije ono čemu su se nadali.


Da bi došao do Njemačke, koju je do nedavno smatrao obećanom zemljom, Mohammed Aziz Qadir hodao je osam sati Turskom, te pristao na 20-satnu mučnu vožnju u kamionu tijekom koje je bio zgrčen cijelo vrijeme, piše Telegraph.

Vezani članci Rad od kuće Građani žele pravo na rad od kuće, udruga poslodavaca se žestoko protivi Tino Chrupalla Šefa krajnje desnice pošteno se izblamirao: "Recite, koja vam je najdraža njemačka pjesma?"

'Sjedili smo s koljenima pritisnutima uz prsa. Jedva smo mogli disati. To nije bio human način putovanja. Osjećali smo se kao stoka. Ljudi su koristili boce u nedostatku toaleta i smrad je bio grozan', ispričao je.

Ali ubrzo nakon što je stigao u Njemačku, Mohammed Aziz Qadir, irački Kurd, shvatio je da to nije zemlja za njega te se vratio kući. On je jedan od brojnih izbjeglica, prema podacima Agencija za izbjeglice koje bilježe sve više osoba koje se iz Njemačke vraćaju u svoje države jer zapadna Europa ipak nije ono čemu su se nadali.

IZBJEGLIČKA KRIZA Podaci Eurostata: Njemačka i Švedska u 2014. dale najviše dozvola za boravak izbjeglicama

Teškoće s kojima se suočava u Iraku, procijenio je podnošljivijima od života u izbjegličkom kampu. 'Kada sam prvi puta ušao u kamp bio sam šokiran razlikom između Berlina kojeg sam imao na umu i onoga što sam ondje vidio', rekao je 24-godišnji Qadir.

'Gledali su me kao građanina drugog reda, nisam se osjećao poštovanim. Kada sam hodao gradom, bilo je očito da sam izbjeglica iz kampa', kaže.

Nada umrla nakon dva i pol mjeseca

Podaci Agencija za izbjeglice pokazuju kako je sve veći broj kurdskih izbjeglica koji se vraćaju kući, čak i dok se stotine tisuća Sirijaca, Iračana i Afganistanaca teškim putem probijaju do zapadne Europe. Od prošle godine, prema iračkom ministarstvu migracija, iračku kurdsku regije napustilo je 25.000 ljudi.

Ali samo prošlog tjedna, skupina 50 Kurda koji su zatražili azil, vratili su se iz Njemačke u Erbil.

Qadir je u tranzitnom kampu u predgrađu Berlina izdržao dva i pol mjeseca. Nadao se da će otvoriti pizzeriju i zaraditi dovoljno novca da pomogne svojoj obitelji u Erbilu, oženi se i odgoji djecu u europskoj zemlji. Iz Iraka je pobjegao jer su se gradu u kojem je živio približavale snage Islamske države.

U kampu su se uvjeti pogoršavali kako je pristizao sve veći broj izbjeglica. Hrana je bila ograničena na dva obroka dnevno, a pravila kampa ograničavala s vrijeme kada se iz kampa može izaći i ući. 'Zbog teške situacije u kampu, osjećao sam da je život u mojoj zemlji bolji', kazao je.

'Sin mi je bio tužan i uplašen'

Qadir je imao sreću jer mu je obitelj financijski pomogla da se vrati u Irak avionom. Nawaf Alias, koji je također odlučio napustiti Europu nakon kratkog razdoblja koje je tu proveo, nije te sreće. Ovaj 35-godišnjak protjeran je u kamp u blizini kurdskog grada Dohuka nakon što je ISIS osvojio njegovo selo u kolovozu 2014. Teški uvjeti u kampu, nagnali su ga da krene na težak put prema Europi.

Krijumčarima je platio 20.000 dolara (oko 100.000 kuna) da pomognu njemu i njegovom 10-godišnjem sinu da stigne do Njemačke.

'Njemačka Vlada ponudila je hranu i 540 eura meni i mom sinu, ali to nije bilo dovoljno. Moj sin bio je tužan i uplašen, bilo je teško pronaći nekoga s kim se može razgovarati na kurdskom ili arapskom', rekao je Alias.

Sada se vratio u šator u Dohuku koju mu je draži od siromaštva u Njemačkoj. 'Moja me zajednica primila natrag. Prijatelji su se okupili kako bismo pili pivo i pušili, baš kao i prije', ispričao je.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook