Od sutra se od Srbije može očekivati jedna proeuropska retorika jer je premijer Vučić svjestan geopolitičke važnosti Srbije u međunarodnim odnosima. Ovo su treći izbori od 2012. godine. Na onim prvima 2012. godine je premijer bio gospodin Dačić koji je premijersko mjesto dobio s 15 posto osvojenih glasova jer se bez njega nije mogla složiti koalicija.
Najzanimljivije, čak zanimljivije od Šešelja, je u ovom kontekstu gledati kako je Vučić smislenim slaganjem koalicije umanjio Dačićev utjecaj. On je svoju koaliciju pojačao strankom Vuka Draškovića koji, ne samo da je za ulazak Srbije u EU, nego je i za ulazak Srbije u NATO savez, a ovu prorusku liniju koju je do sada držao gospodin Dačić koji ovdje slovi kao čovjek Rusije, čovjek Gazproma, je neutralizirao sa srpskom narodnjačkom strankom koju izravno financiraju Rusi. Tako da će biti jako zanimljivo vidjeti koliko će večeras dobiti Dačićevi socijalisti.
Postoji i mogućnosti da ako Demokratska stranka dobije 8 posto glasova da u parlament uđe i gospodin Žigmanović iz Saveza vojvođanskih Hrvata. Hrvati ovdje u Srbiji ne mogu ići kao zasebna politička stranka na izbore. Ne mogu prijeći taj prirodni prag, odnosno ne mogu skupiti 10.000 potpisa potpore. I na kraju, svakako, Šešelj. On neće dobiti neki glamurozan, ogroman broj glasova, kako se špekulira. Njegova težina je između 8 i 11 posto. On će ući u parlament u svakom slučaju, bit će glasan, palit će zastave, ali on neće ići protiv Aleksandra Vučića. on neće biti stvarna opozicija Aleksandru Vučiću. Dojam je da su se oni dogovorili, Vučić će jako dobro kontrolirati Šešelja i Šešelj će to slijediti. Čujte, prva ljubav zaborava nema.
