Godinu dana misterija: 'Vjerojatnost da se pronađu ostaci MH370 manja je od 1 posto'

Prošla je godina dana od nestanka zrakoplova Malaysia Airlinesa na letu MH370. Što je do sada poznato, a što ostaje nepoznato ili misterij?

Pročitajte i ovo Povijesno kršenje protokola VIDEO Nestale stotine bočica s virusima, jedan je posebno smrtonosan Novi 'svjedok' 'Vidjela sam avion kako tone, ne bih lagala, vraćala sam se iz svetog grada!'

U traženju odgovora na moguće uzroke ove nevjerojatne zrakoplovne nesreće, činjenica je da zapravo još uvijek nema niti jednog jedinog materijalnog dokaza koji bi istražitelje barem okvirno uputio na potencijalnu lokaciju mjesta pada. Ovo je situacija koja jednostavno izluđuje iskusne profesionalce koji tragaju za malezijskim Boeingom i nestalih 239 putnika i članova posade. Naravno da je ovakva situacija jako plodno tlo za razne teorije zavjere i špekulacije enormnog broja privatnih istražitelja. Kada se tome pridodaju vrlo neodgovarajuća (najblaže rečeno) reakcija nadležne malezijske kontrole leta u Kuala Lumpuru, nespretne izjave malezijskih dužnosnika, pomalo čudno ponašanje kompanije Malaysia Airlines, te nadasve izostanak nekih stručnih analiza koje su se mogle napraviti, a nisu, situacija po obitelji nestalih postaje kudikamo gora.

Odgovora gdje su njihovi najmiliji još uvijek nema, a niti se zna kada će ih biti. Nitko još uvijek nema niti najmanje pojma što se, kako i zašto dogodilo s ovim zrakoplovom. Ono što je poznato vezano je za sam let do trenutka kad je avion nestao s radara, dakle njegova uobičajena putanja prekinula se odražavati na ekranu kontrole leta u 01:19 ujutro, nekih 40 minuta nakon polijetanja. Poznata je također i jedna druga, vrlo neugodna činjenica, a to je da je avion nestao upravo u trenutku između predaje zrakoplova s jedne kontrole leta drugoj, te da je upravo NETKO isključio sve radio komunikacije.

Misterij i godinu dana od nestanka - Obitelji još uvijek traže odgovore

Većina istražitelja slažu se s ovim zaključkom da je netko tko vrlo dobro pozna funkcioniranje zrakoplovnih radio-sustava u vrlo kratkom vremenu isključio i transponder, radio-stanice, sustav ACARS te sve ostalo što može odašiljati bilo kakve signale. Scenarij po kojemu bi se radi nekog drugog mogućeg razloga moglo sve ovo sinhronizirano dogoditi jednostavno nije prihvatljiv zrakoplovnim stručnjacima. Tehnički je nemoguće da radi bilo kakvog kvara svi ovi uređaji budu potpuno onesposobljeni, osim ako zrakoplov nije pogodio nekakav meteor iz svemira, ili nečija zemaljska raketa. No, u tom slučaju ostatci zrakoplova bili bi uočeni gotovo odmah od tragalačkih zrakoplova ili brodova.

Ja sam nakon svega nekoliko dana od nesreće na upit jedne medijske kuće dao izjavu u kojoj sam potvrdio da je posve moguće ukrasti putnički zrakoplov, a što se jednom već i dogodilo.

Potraga koja je uslijedila odmah nakon 8. ožujka 2014. brojila je oko 45 brodova i 58 zrakoplova, poslanih od ukupno 14 država. Prvo mjesto potrage bilo je na poziciji posljednjeg kontakta u Južnom kineskom moru, no nakon dva dana sve se preselilo na područje Andamanskog otočja, a odmah potom u Južni indijski ocean. Zapravo, istražiteljima koji neslužbeno promatraju tijek potrage nije jasno zašto se baš kompletna potraga preselila u Indijski ocean, bez ijednog jedinog dokaza o putanji zrakoplova. Ne postoji materijalni dokaz za ovu kalkulaciju, osim vrlo sumnjive izjave malezijske vojne kontrole leta, koja je rekla da je u 02:15 neki zrakoplov detektiran kako leti nisko i prema jugu.

Ono što je paradoks je to što vojne vlasti nisu smatrale za potrebnim poslati presretački zrakoplov u susret nepoznatom uljezu koji je k tome letio nisko i nenajavljeno u malezijskom zračnom prostoru. To je ono što nije standardno, i sigurno nije normalno u ovom slučaju, pa su neki odmah ustvrdili da je vojska znala o čemu je riječ, ali ako su znali, svakako su trebali pratiti zrakoplov jer je mogao biti i otet od strane terorista i mogao je biti usmjeren na glavni grad Malezije.

Vjerujete li da je potraga za ostacima zrakoplova usmjerena na najizglenije, da ne kažemo pravo područje?

Područje potrage koje se pretražuje u relativno strogo definiranom području od oko 60.000 četvornih kilometara u južnom Indijskom oceanu utvrđeno je izračunima britanske tvrtke Inmarsat, koja upravlja podacima sa nekoliko satelita preko kojih se prenose automatske komunikacije sa zrakoplovima u sustavu ACARS. Ovi su izračuni bazirani na tzv. pingovima, slabašnim signalima koji su uhvaćeni od avionskih motora, te se obzirom na visinu satelita i vrijeme detekcije signala izračunao mogući radijus izvora signala. Ovim je načinom dobiven dio kružnice gdje je najveća vjerojatnost lokacije izvora signala, tj. zrakoplova. Ovo je zapravo jedini iole znanstveno obrađeni podatak, iako se mnogi stručnjaci s njim ne slažu jer on isto tako može značiti da se zrakoplov može nalaziti i u Kazahstanu, na drugom dijelu iste kružnice. Po meni, više se pažnje trebalo posvetiti traganju u Južnom kineskom moru, a ne se samo tako pokupiti u roku od dva dana.

Što će se dogoditi ako do svibnja, dokad traje službeno ova faza potrage, ostaci MH370 ne budu pronađeni?

Dogodit će se to da će se dvije države koje dijele troškove traganja, Australija i Malezija, dogovoriti i donijeti odluku da li će i u kojem obimu istraga biti nastavljena. Moguće je da će obje zemlje, ili barem Australija, zatražiti i međunardnu financijsku pomoć u nastavku potrage, jer je do sada potrošila oko 60 milijuna dolara. Trenutno samo tri broda tragaju za mogućim ostacima zrakoplova skeniranjem i mapiranjem morskog dna, koje se nalazi na cca 4.000 metara.

Gledano iz konteksta povijesti zrakoplovnih nestanaka/nesreća i s odmakom od godine dana nakon događaja, je li ovo najveći misterij/nestanak/nesreća dosad?

Ova nesreća jest definitivno najmisterioznija u povijesti zrakoplovstva upravo zbog činjenice da živimo u doba satelita, moderne tehnologije i vrhunski školovanih pilota. Ima desetak zrakoplovnih nesreća koje jesu bile misteriozne, ali jedna od najčudnijih je svakako ona mladog pilota Fredericka Valenticha (otac i majka iseljenici iz Kopra) koja se dogodila davne 1978. godine u plitkom moru južno od Melbournea, u Australiji. Iako je mladi pilot Valentich bio sam u malom zrakoplovu, misterioznost nestanku daje činjenica da je pilot javio kontroli leta da ga prati i oblijeće neki drugi, vrlo čudan i sjajan zrakoplov koji svijetli. Sve je zapisano na trakama koje su bilježile razgovor s kontrolom leta, a iako je nestanak zrakoplova bio svega nekoliko kilometara od obale i potraga je uslijedila odmah, nikada nije pronađen niti jedan jedini ostatak njegove Cessne 182.

Isto tako misteriozan nestanak ne jednog, već formacije od 5 zrakoplova tipa Avenger na tzv. Letu 19, dogodio se Američkoj mornarici 5. prosinca 1945., kada je na rutinskom letu svih pet aviona nestalo zajedno sa 14 članova posade u području istočno od Floride znanom kao Bermudski trokut. Ono što je još čudnije u vezi ovog nestanka jest podatak da je tragalački zrakoplov PBM Mariner sa 13 članova posade također nestao odmah na početku potrage.

Vjerujete li da bi se ikad moglo otkriti što se točno dogodilo na letu MH370? Naime, dvije godine bile su potrebne da se lociraju crne kutije kobnog leta francuskog Airbusa koji se srušio u Atlantskom oceanu 1. lipnja 2009. godine, a njihovo vađenje s dubine od 3.800 metara bilo je skupo i komplicirano, no ne i neizvedivo. Mogu li se crne kutije locirati ne većim dubinama i izvaditi na površinu?

Ja kao profesionalac u svom poslu moram svoja uvjerenja i intuiciju staviti kod svakog donošenja zaključaka malo sa strane. Mogu se jedino nadati da će se u interesu sigurnosti i stjecanja novih znanja koja će pomoći u budućim istragama ipak nešto otkriti u vezi nesreće leta MH370. Što se tiče crnih kutija sa Air France-ovog Airbusa koji je pao u Atlantik 2009., imam svoje mišljenje. Crne kutije inače emitiraju podvodne signale nekih 30 dana, no ako se one nalaze na dubini od 4.000 metara, a signal se može detektirati na udaljenosti od najviše 1,5 km, jasno je da podvodni mikrofoni moraju biti spušteni na najmanje 3.000 metara dubine da bi uopće mogli uhvatiti pingove. Osobno sam vrlo rezerviran o sadašnjem području traganja jer se ono bazira na vrlo labavom proračunu firme Inmarsat koji su mnogi stručnjaci doveli u pitanje.

Mapiranjem morskog dna koje je vrlo brdovito eventualno se može pronaći veće ostatke zrakoplova, a crne kutije nalaze se u repu zrakoplova koji, ako je u jednom komadu, teško da će se ikad izvaditi na površinu. Na toj dubini samo dvije-tri specijalizirane ronilice na svijetu mogu izdržati tlak od 400 atmosfera, no pitanje je kakve su tehničko-operativne sposobnosti ovih ronilica u smislu rezanja metala, mehaničkih zahvata itd.

Najcrnji scenarij

Naš stručnjak isto tako smatra da je šansa da se pronađu ostaci malezijskog zrakoplova MH370 izrazito mala, a osvrnuo se i na, vjerojatno, najcrniji scenarij istrage i što bi on značio za zračni prijevoz općenito.

"Ukoliko se jednog dana pokaže istinitom tvrdnja nekih stručnjaka da je ova nesreća zapravo pomno isplanirana otmica zrakoplova (doduše u još nepoznatu svrhu), to će imati katastrofalan utjecaj na zračne prijevoznike. Tko zapravo može garantirati da je pilot koji vas vozi nepotkupljiv, neucjenjiv, krajnje moralan čovjek koji će radije dati svoj život nego živote nedužnih putnika dovesti u pitanje? Nitko. Ljudi moraju shvatiti da nas nebom voze ljudi s vrlo jakim egom, jer to zahtijeva karakter posla. No što ako ste pilot koji je u kockarskim dugovima, kojemu prijete smrću djece, koji voli novac iznad svega? Mislim da nijedna istraga nikada neće pokazati ovakve elemente kao uzroke nesreće, jer bi to značilo smrt zračnom prijevozu, pa ostaje da vidimo što će ovaj put, jednog dana, biti i službeno objavljeno o ovoj nesreći. Po meni, u istrazi ove nesreće premalo se je pozornosti posvetilo analizi karaktera i ponašanja kopilota. Isto tako smatram da je vjerojatnost da se pronađu ostaci ovog zrakoplova manja od 1 posto", istaknuo je na kraju Milošević.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook