U Pagliara dei Marsi, drevnom ruralnom selu na obroncima planine Girifalco u talijanskoj regiji Abruzzo, mačaka je znatno više od ljudi. Vijugaju uskim ulicama, ulaze i izlaze iz domova i protežu se na zidovima s pogledom na planine. Njihovo predenje je ujednačeno zujanje u tišini koja je nastala s desetljećima pada stanovništva.
No, u ožujku se zbio rijedak događaj obilježen proslavama - rođenje djeteta.
Lara Bussi Trabucco je prva beba rođena u Pagliara dei Marsi u gotovo 30 godina, čime je broj stanovnika sela porastao na otprilike 20. Njezinu krštenju u crkvi nasuprot njezine kuće prisustvovala je cijela zajednica - uključujući i mačke.
Takva je novost imati bebu u selu da je Lara odmah postala glavna turistička atrakcija. "Ljudi koji nisu ni znali da Pagliara dei Marsi postoji, došli su samo zato što su čuli za Laru. Sa samo devet mjeseci, ona je slavna", kazala je njezina majka Cinzia Trabucco za Guardian.
Larin dolazak simbol je nade, ali i otrežnjujući podsjetnik na sve goru demografsku krizu u Italiji.
U 2024. godini, broj rođenih u zemlji dosegao je povijesno nisku razinu od 369.944, nastavljajući 16-godišnji negativni trend, prema podacima ISTAT-a, nacionalne statističke agencije. Stopa fertiliteta također je pala na rekordno nisku razinu, s prosječno 1,18 djece rođene kod žena u reproduktivnoj dobi u 2024. godini – jedna od najnižih u Europskoj uniji.
Što se krije iza pada?
Razlozi za pad su bezbrojni, od nesigurnosti posla i ogromnog vala emigracije mladih do nedovoljne podrške zaposlenim majkama i, kao i u drugim zemljama, porasta muške neplodnosti. Nadalje, sve veći broj ljudi jednostavno odlučuje nemati djecu.
Preliminarni podaci ISTAT-a za prvih sedam mjeseci 2025. ukazuju na daljnji pad, a od 20 talijanskih administrativnih regija nigdje nije bio izraženiji nego u već rijetko naseljenom Abruzzu, koji je između siječnja i srpnja zabilježio pad broja rođenih od 10,2 posto u usporedbi s istim razdobljem 2024. godine.
Pagliara dei Marsi je mala, ali je simbol cijelog nacionalnog krajolika kojim dominira starenje stanovništva i pražnjenje škola, što vrši pritisak na javne financije i predstavlja zastrašujuće ekonomske i društvene izazove za čelnike na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.
"Pagliara dei Marsi pati od drastičnog odlaska stanovništva, pogoršanog gubitkom mnogih starijih osoba, bez ikakve smjene generacija", rekla je gradonačelnica Giuseppina Perozzi. Ona živi nekoliko kuća dalje od male Lare i zahvalna je 42-godišnjoj Trabucco i njezinu partneru, 56-godišnjem Paolu Bussiju, što su osnovali obitelj i nada se da će to inspirirati druge da učine isto.
Njihova situacija je neuobičajena. Trabucco, učiteljica glazbe, rođena je u Frascatiju, blizu Rima, i godinama je radila u talijanskoj prijestolnici prije nego što se odlučila preseliti u selo u kojem joj je rođen djed jer je oduvijek željela odgajati obitelj daleko od kaosa grada. Prije nekoliko godina upoznala je Bussija, građevinskog radnika iz tog područja.
Par je nakon Larina rođenja imao koristi od "beba bonusa" od 1000 eura, jednokratne isplate za svako dijete rođeno ili posvojeno od siječnja 2025., koju je uvela krajnje desničarska vlada Giorgie Meloni kao dio svojeg obećanja da će se uhvatiti u koštac s onim što je premijerka nazvala talijanskom "demografskom zimom". Također primaju dječji doplatak od oko 370 eura mjesečno.
Žongliranje između brige o djeci i posla
Ali njihova glavna borba je žongliranje između brige o djeci i posla. Talijanski sustav potpore za brigu o djeci kronično je nedostatan, a administracija Meloni, unatoč tome što krizu nataliteta prikazuje kao bitku za nacionalni opstanak, do sada nije ispunila svoje obećanje o povećanju broja vrtića. Mnoge žene koje zatrudne prisiljene su napustiti radnu snagu, a kasnije se teško vraćaju na posao.
Par se brine i za Larino buduće školovanje. Pagliara dei Marsi je posljednji put imala učitelja – čiji je dom služio i kao škola – prije nekoliko desetljeća. U obližnjem Castellafiumeu postoje vrtić i osnovna škola, ali s obzirom na zatvaranje škola diljem Italije zbog pada nataliteta, ostaje vidjeti hoće li biti dovoljno djece da se ustanova dugoročno održi.
Trabucco je rekla da financijski poticaji nisu dovoljni da se zaustavi trend. "Cijeli sustav treba revolucionirati. Mi smo zemlja visokih poreza, ali to se ne prevodi u dobru kvalitetu života ili dobre socijalne usluge", upozorila je.
Oko sat vremena vožnje od Pagliara dei Marsi nalazi se Sulmona, nekada uspješan grad u kojem je ubrzani tempo depopulacije tijekom proteklog desetljeća doveo do borbe za spašavanje rodilišta, smještenog u bolnici Annunziata, od zatvaranja.
Na odjelu, koji opslužuje grad i obližnja mjesta, 2024. godine rodilo se 120 beba, što je znatno manje od 500 potrebnih za održavanje financiranja rodilišta. Ako se zatvori, trudnice bi morale putovati u L'Aquilu, regionalni glavni grad, udaljen oko sat vremena vožnje, što predstavlja rizik u hitnim situacijama.
"Regija je prostrana i posebno zimi uvjeti putovanja mogu biti opasni“, rekao je ginekolog u bolnici Gianluca Di Luigi, koji se prisjetio žene u porodu koja je osam sati ostala zaglavljena u snježnoj oluji: "Dok smo je doveli u bolnicu, morali smo napraviti hitan carski rez. Ovo joj je bilo prvo dijete i bila je traumatizirana cijelim iskustvom."
Zanemarena tema
Oni koji se bore za održavanje odjela tvrde da brojka od 500 poroda godišnje, utvrđena 2010. godine, više nije realna. "Ovdje nikada nismo dosegli čarobnih 500“, rekla je Berta Gambina, primalja koja na odjelu radi 39 godina i dodala: "Čak i u najboljim vremenima, u prosjeku smo imali oko 380 poroda godišnje. Ali učinit ću sve što mogu da ostane otvoreno – moj najveći strah je napuštanje trudnica."
Ornella La Civita, gradska vijećnica Demokratske stranke lijevog centra, rekla je da su financijski poticaji za poticanje rađanja dobrodošli, međutim, pita: "Kako možete ženama dati novac da rode, a ne jamčiti im sigurno mjesto za rađanje?“
Jedna često zanemarena tema u talijanskoj raspravi o natalitetu je očuvanje plodnosti, rekao je Di Luigi, putem sredstava poput zamrzavanja jajnih stanica: "Ideološko razmišljanje u Italiji oduvijek je bila prepreka. Ali ako želimo novorođenčad, onda nam je potrebno i prosvjetljenje – da, osigurajte mladima dostojanstvene poslove, ali počnimo ih učiti o očuvanju plodnosti."
