Dnevnik zaraženog koronavirusom: "Plakao sam od bolova i molio Boga da me uzme..."

Muškarac iz Beograda na svom je profilu na Facebooku vodio dnevnik u kojem je opisivao simptome svoje bolesti.

Pročitajte i ovo Umrle dvije osobe Veći skok novih slučajeva zaraze koronavirusom zabilježen u još jednoj susjednoj zemlji Hrvatska iz minute u minutu Trećina od 341 novog slučaja potvrđena je u samo jednom gradu. Preminula su trojica muškaraca, najmlađi je imao 37 godina

Svakoga dana je kratko opisao kako se osjeća, koja mu je tjelesna temperatura i slično. Iako se na početku čini da su mu simptomi tek slabiji, vrlo brzo bolest uzima maha i udara na cijelo tijelo.

Njegovo svjedočanstvo, koje je prenio Blic, pogledajte u nastavku. 

Dan prvi: Temperatura 37,6 (blaža glavobolja, osjećaj blage malaksalosti…)

Dan drugi: Temperatura 38,4 (glavobolja, suhi kašalj, blage vrtoglavice prilikom ustajanja iz kreveta…)

Dan treći: Temperatura 38,8 (glavobolja, gubitak apetita, suhi kašalj, konstantno preznojavanje…)

Dan četvrti: Temperatura 39,3 (glavobolja, jak nadražaj suhog kašlja, bol u cijelom tijelu, preznojavanje, mučnina…)

Dan peti: Temperatura 39,6 (jaka glavobolja, proljev, otežano disanje, vrlo jak kašalj koji izaziva bol u cijelom tijelu, preznojavanje, konstantna promjena raspoloženja, mučnina…)

Može li gore?

Dan šesti: Temperatura 40.2 (mislim da od ovoga ne može gore, molio sam Boga da me uzme, jaka glavobolja, otežano disanje s jakim šumom u plućima, kašalj koji ne prestaje cijeli dan i noć, gušenje, proljev, dezorijentiranost, bol u testisima, konstantna vrtoglavica, mučnina, preznojavanje je toliko intenzivno i obilno da sam se presvlačio šest puta, emotivne krize…)

Dan sedmi: Temperatura 38,4 (gore ipak može! Plakao sam od bola u lijevom bubregu i u svakom djeliću tijela, osjećaj kada od bola ne možete otvoriti ni očne kapke, boli vas čak i kosa, boli vas dodir potkošulje na tijelo, boli vas i kada razmišljate, otežano disanje s konstantnim šumom iz pluća, gušenje, preznojavanje, proljev, mučnina i povraćanje žute tekućine i sukrvice, konstantne promjene krvnog tlaka, od visokog do niskog (od 195/119 do 98/66, bez obzira što već duže vrijeme svakodnevno pijem tablete za visoki tlak), usporen rad srca, jednostavno ne postoji položaj u kojem možete mirno ležati, jedini način da trenutno ublažim kašalj je lagano hodanje oko kreveta, ali tada ste u opasnosti da izgubite svijest).

Susjed spasitelj

Dan osmi: Zahvaljujući mom prijatelju i susjedu, dr. D.D. alijas " Dok" koji je punih šest sati ulagao ogromne napore i znanje da mi spusti temperaturu, i riješi eksplozivni dugotrajni kašalj, točno pred zoru u 3.04, prvi put da mi je temperatura spuštena na 36,4!
Po doktoru oteklina je mučila moja pluća, srce, vitalne organe... Ipak, oko 8.00 temperatura se penje na 37,4, tako da sam primio injekcijski koktel.

Dan deveti: Temperatura 35.8 (prva noć koju sam proveo relativno mirno, osjećam i dalje glavobolju, jak nadražajni kašalj, otežano disanje s jakim šumom u plućima, gušenje, proljev, dezorijentiranost, konstantna vrtoglavica, mučnina, preznojavanje. Sve u svemu super.).

Vratila se temperatura

Dan deseti: Temperatura 37,2 (prokleta temperatura se ponovo vratila i dalje prisutna glavobolja, jak nadražajni kašalj, otežano disanje, proljev, gušenje, drhtavica, intenzivno preznojavanje, potpun gubitak apetita, koji je za posljedicu imao gubitak osam kilograma tjelesne težine za svega šest dana.

Dan jedanaesti: Temperatura 38,1 (još jedna jako teška noć, oko 2.30 temperatura se popela na 37,7, da bi svoj pik dostigla u 8.00 sa 38.1. Osjećao sam se jako loše, gotovo da nisam mogao ustati iz kreveta, u 8.10 Dok mi je dao injekcije i u dogovoru s mojom doktoricom, vrhunskim pulmologom Vesnom Radulović, malo korigirao terapiju uvođenjem novoga antibiotika.

Zbog prevelike iscrpljenosti uz terapiju sam dobio i Bromazepan, tako da sam nakon spuštanja temperature uspio odspavati nekih pet sati. Taj san mi je jako pomogao, kada sam se probudio osjetio sam naglo poboljšanje, ali bojim se čak i radovati iz jednostavno razoga što je virus do te mjere neprervidiv i imam osjećaj da je uvijek na korak ispred, bez obzira što vjerujem mojim doktorima koji ulažu nadljudske napore 24 sata, kako bi me što prije oporavili. Oporavak će neminovno trajati bar još 6-7 tjedana.