Kako osigurati dostupnost sigurne hrane širom svijeta na održiv način sada i u budućnosti pogotovo s obzirom na klimatsku krizu i rastuću svjetsku populaciju, jedno je od ključnih pitanja na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, a zahtjeva zajednički rad i zajedničku odgovornost svih na području sigurnosti.
Intenzivne klimatske promjene utječu na proizvodnju hrane i na zdravlje populacije, a proizvodnja, stavljanje na tržište zdravstveno ispravne hrane kao i njezina kontrola postaje sve veći izazov, upozorava Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ). Stoga je iznimno važno odgovorno ponašanje na svim razinama s obzirom na sve veće zahtjeve tržišta i industrijalizaciju koju prate zagađenje okoliša i klimatske promjene koje postaju učestalije i intenzivnije, a patvorine hrane sve su češća pojava.
Pročitajte i ovo
Patvorine su sve češće, a mogu biti i opasne
Patvorine su manje vrijedni proizvodi koji su naizgled slični pravim, punovrijednim proizvodima, a izvor su nezakonite zarade. Termin se najčešće odnosi na patvorine namirnica, kozmetičkih proizvoda i lijekova, ali i odjeće, obuće i tehničke robe.
Pod patvorenjem namirnica razumijeva se svako namjerno mijenjanje svojstava i sastava namirnice dodavanjem tvari koje nisu njezini prirodni sastojci, zbog čega namirnica izgleda vrjednije nego što jest, ali je njezina prehrambena vrijednost smanjena, neprikladna, ili čak opasna za zdravlje, a patvorenje namirnica, lijekova i sličnog zakonski je kažnjivo.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Zadaće Vlade i državnih institucija je osigurati sigurnu i nutritivno vrijednu hranu za sve svoje građane. Poljoprivredni proizvođači odgovorni su za usvajanje dobrih praksi i sigurnog uzgoja. Sudionici u poslovnom procesu dostave hrane do krajnjih potrošača dužni su osigurati sigurnu hranu u svakoj fazi procesa. Svi potrošači imaju pravo na informiranu odluku i izbor sigurne, zdrave i nutritivno vrijedne hrane, napominju iz HZJZ-a, pri čemu je za sigurnost hrane potrebno da aktivna suradnja na tom pitanju bude zajednička.
Važna pomoć domaćim OPG-ovima
Važnu ulogu na tom polju u Hrvatskoj ima Centar za sigurnost i kvalitetu hrane, čijim je nedavnim otvorenjem okončan četverogodišnji projekt Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (NZJZ) ''Dr. Andrija Štampar'' i Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Projekt vrijedan gotovo 90 milijuna kuna sufinancirala je Europska unija preko Europskog fonda za regionalni razvoj, a u Centru je okupljen multidisciplinarni tim brojnih stručnjaka i stručnjakinja s ciljem povezivanja akademske, znanstvene i stručne zajednice te razmjene znanja i iskustava.
Centar za sigurnost i kvalitetu hrane trebao bi omogućiti dodatno poticanje domaćih OPG-ova iz cijele Hrvatske te potvrditi njihovu kvalitetu, ali i lakši plasman proizvoda na tržište kao izvorno hrvatskog, provjerene kvalitete i sastojaka, a više detalja kako oko rada Centra, tako i šire slike po pitanju sigurnosti i kvalitete hrane za DNEVNIK.hr iznijela je Jasna Bošnir, voditeljica Službe za zaštitu okoliša i kvalitetu hrane pri NZJZ-u ''Dr. Andrija Štampar''.
Koliko su se promijenili naš odnos i stav prema hrani, pogotovo kada je riječ o zdravlju?
Bošnir: Stavovi o hrani sve više se mijenjaju zahvaljujući boljoj informiranosti građana te naporima javno zdravstvenih ustanova koje putem svojih stručnjaka u medijima, ali i provedbom raznih javnozdravstvenih akcija informiraju građane o važnosti zdrave prehrane. Takve javnozdravstvene akcije provodi i NZJZ ''Dr. Andrija Štampar'' u jednoj od svojih najnovijih akcija ''Štampar u tvom kvartu'', gdje se građane, između ostaloga, informira o pravilnoj prehrani, o nutritivno vrijednim namirnicama, o načinu kako izabrati pravu namirnicu za sebe, kako tumačiti nutritivnu tablicu, kako se informirati o prisutnosti alergena u proizvodu, kao i drugim prisutnim sastojcima.
Često se može čuti da je potrebno razvijati prehrambene sustave koji će omogućiti kvalitetnu i cjenovno pristupačnu hranu, koja povoljno utječe na život građana – o čemu tu konkretno govorimo i uračunavamo li dovoljno klimatske promjene?
Bošnir: Evidentno je da klimatske promjene utječu na zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane, a samim tim i na sustave proizvodnje hrane. Osobito ističemo moguću pojavnost mikotoksina na žitaricama i njihovim proizvodima s obzirom na to da se njihova pojavnost povezuje s ekstremnim klimatskim uvjetima, kao što su velike suše, kišni periodi i poplave, što dovodi do oštećenja zrnja i stvaranja plijesni koje mogu producirati štetne mikotoksine. Kako bi takva vrsta hrane bila prihvatljiva za konzumaciju, proizvođači moraju uložiti napore u svrhu prevencije nastanka mikotoksina u hrani ili koristiti sustave za njihovo uklanjanje iz hrane, što dovodi do poskupljenja procesa proizvodnje hrane, ali i konačnog proizvoda.
Važno je naglasiti da je potrebno razvijati takve tehnološke procese proizvodnje prehrambenih proizvoda koji će očuvati prirodni sastav proizvoda, sa što manje korištenih sintetskih aditiva, a da sirovine koje se upotrebljavaju u procesu proizvodnje budu što je više moguće iz ekološkog uzgoja i od domaćih proizvođača s kratkim lancem dostave proizvoda od polja do njihove prerade, što će omogućiti u konačnici i nižu cijenu gotovog proizvoda.
Pročitajte i ovo
Je li dovoljno razvijena kontrola kvalitete i s laboratorijskog i zdravstvenog te sigurnosnog aspekta i što je još potrebno učiniti kako bi je se dalje unaprjeđivalo?
Bošnir: U Republici Hrvatskoj postoji mreža laboratorija koji razvijaju svoje analitičke kapacitete sa svrhom kontrole zdravstvene ispravnosti te kvalitete hrane. Moram napomenuti da svi laboratoriji, iako se bave navedenim analizama, nemaju jednako razvijene svoje kapacitete, te u procjeni sigurnosti, odnosno zdravstvene ispravnosti hrane i/ili kvalitete hrane, ne koriste isti broj analiza, već procjenu donose na osnovi onih parametara koje u laboratoriju mogu provesti, što ponekad nije dovoljno za kompletnu procjenu zdravstvene ispravnosti hrane.
Stoga je potrebno analize provoditi u laboratorijima koji su opremljeni tako da mogu udovoljiti svim zakonskim propisima, ali i više od toga, osobito kada je riječ o kontroli kvalitete hrane. Kako bi se sustav unaprijedio, potrebno je jačati kapacitete dobro opremljenih laboratorija da postanu još bolji i učinkovitiji, s obzirom na to da već raspolažu adekvatnim prostorima i educiranim osobljem koje se vrlo brzo može prilagoditi novim analitičkim tehnikama i zahtjevima tržišta.
Jesu li prijevare s hranom u porastu i kako se najbolje protiv toga možemo boriti? I gdje je u cijeloj priči problem koji se odnosi na to da je kvaliteta hrane na hrvatskom tržištu i dalje lošija od one na nekim drugim europskih tržištima?
Bošnir: Prijevare s hranom su u porastu u svim zemljama Europske unije pa tako i Republici Hrvatskoj. Najčešće se patvori riba, maslinovo ulje, med, začini, kava i mlijeko. Najčešći oblik patvorenja bazira se na zamjeni pojedinih sastojaka manje kvalitetnim i jeftinijim sastojcima. Takav oblik patvorenja narušava kvalitetu hrane, ali najčešće ne predstavlja opasnost po zdravlje potrošača. Međutim postoje i mogućnosti da se hrana patvori i sastojcima koji mogu štetno utjecati na zdravlje, kao što je bio slučaj korištenja kemikalije melamina u dječjoj hrani, kao zamjena za bjelančevine mlijeka.
Kako bi se patvorine mogle otkriti, laboratoriji trebaju biti opremljeni adekvatnom analitičkom opremom koja je u mogućnosti otkriti i potvrditi patvorine u prehrambenim proizvodima. Radi se o vrlo sofisticiranoj analitičkoj opremi za koju je potrebno izdvojiti značajna financijska sredstva. Oni koji se bave patvorenjem hrane uglavnom su korak ispred analitičkih laboratorija, stoga se analitičari kontinuirano moraju educirati u tom području, a laboratoriji opremati adekvatnom analitičkom opremom.
Ne bih se mogla složiti da je kvaliteta hrane u RH lošija nego u zemljama EU. Za takve tvrdnje trebalo bi provesti opsežnija istraživanja na više vrsta proizvoda i u više zemalja EU kako bismo mogli donijeti konkretan zaključak. U RH postoji niz oznaka kojima proizvođači označavaju svoje proizvode kao dodanu vrijednost, a koje potvrđuju i garantiraju da se radi o dodatno kontroliranom proizvodu i potvrđuju njihovu kvalitetu.
Pročitajte i ovo
Mora li kvalitetna hrana biti skupa i kako građani koji se bore s brojnim poskupljenjima upravo hrane, i to ne nužno kvalitetne, mogu složiti zdravi tanjur i koliko je tu važna edukacija o pravilnoj prehrani?
Bošnir: Mislim da je danas na tržištu dostupno dovoljno kvalitetne hrane i prehrambenih proizvoda, kako bi se mogao složiti nutritivno vrijedan obrok za svakog potrošača. Obrok baziran na žitaricama, svježem voću i povrću, mesu, ribi, jajima, mlijeku i/ili mliječnim proizvodima osnova je pravilne prehrane. Da bi se mogao složiti, kako vi kažete, ''zdravi tanjur'' svakako je poželjno uključiti stručnjake - nutricioniste koji bi trebali educirati potrošače koje namirnice je potrebno izabrati i na koji ih način pripremiti, kako bi dobili nutritivno vrijedan obrok.
Koji su ključni zadaci Centra za sigurnost i kvalitetu hrane na tom polju i što će, ako možete što više plastično objasniti, njegov rad značiti za građane, a i za gospodarstvo?
Bošnir: Uloga Centra za sigurnost i kvalitetu hrane zamišljena je, s jedne strane, da poveže znanost i gospodarstvo, prije svega da pomogne malim i srednjim proizvođačima hrane da svoje proizvode brendiraju i daju im dodatnu vrijednost i prepoznatljivost na tržištu, kao proizvodima s oznakom izvornosti i zemljopisnog podrijetla te kao ekološkim proizvodima. S druge strane, u Centru će se obavljati analize koje su usmjerene na otkrivanje patvorenosti prehrambenih proizvoda, što daje sigurnost građanima da su proizvodi koji se nalaze na tržištu, a kontrolirani su u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo ''Dr. Andrija Štampar'' sigurni za konzumaciju.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Koji primjeri dobre prakse u Europskoj uniji i ostatku svijeta postoje, a iz kojih bi Hrvatska mogla učiti kada je riječ o sigurnosti i kvaliteti hrane?
Bošnir: Sustav kontrole hrane u zemljama EU-a je isti kao i u RH, s obzirom na to da je RH prilikom ulaska u Uniju morala preuzeti sve propise EU-a uključujući i propise o sigurnosti hrane. Također je važno spomenuti da u nekim područjima sigurnosti hrane, RH ima strože propise od propisa u drugim zemljama EU-a, laboratoriji koji kontroliraju sigurnost i kvalitetu hrane u RH akreditirani su prema Normi HRN EN ISO/IEC 17025, kao i laboratoriji u Uniji, a ono što bi trebalo preporučiti su još učestalije kontrole s većim brojem analitičkih parametara zdravstvene ispravnosti.
