Političko djelovanje religijsko-političkih pokreta u Hrvatskoj najviše se očituje u korištenju retorike promicanja ljudskih prava i korištenju pravnih i političkih institucija, te istovremenog pokušaja ukidanja odredbi koje su u suprotnosti s vrijednosnim sustavom katoličke većine, ističe se u najnovijem broju časopisa Politička misao.
Pročitajte i ovo
Troje znanstvenika s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Antonija Petričušić, Mateja Čehulić i Dario Čepo, u tom su istraživanju analizirali rad konzervativnih udruga, posebno s obzirom na pitanja koje su prilike na političkoj sceni u Hrvatskoj religijsko-politički pokreti iskoristili za svoje pozicioniranje kao novog političkog aktera.
Istraživači s Katedre za sociologiju Pravnog fakulteta analizirali su rad "U ime obitelji", kao najistaknutije među organizacijama, a pored nje bavili su se još djelovanjem udruga "Glas roditelja za djecu - GROZD", "Udruga za cjeloviti spolni odgoj Teen Star", udruga "Vigilare", "Centar za obnovu kulture – COK", "Hrvatski savez za život CRO-VITA", "Hrvatski rast - HRAST"-a i drugih.
Prva prilika koja je odigrala presudnu ulogu u pozicioniranju pokreta je promjena u zakonodavstvu o potrebnoj većini glasova za uspješnost provedbe nacionalnog referenduma, ističe se. Tom promjenom, koja je donesena u povodu ulasku Hrvatske u Europsku uniju, uklonjena je odredba o potrebi izlaska najmanje polovice registriranih glasača da bi referendum uspio, te su unesene promjene zakona po kojima je za uspjeh nacionalnog referenduma dovoljna polovica glasača koji su izišli na referendum.
Time su otvorena vrata za provedbu referenduma kojim je brak u Ustavu definiran kao zajednica muškarca i žene, ističe se. Na referendum je izišlo 37,9 posto birača od kojih je oko dvije trećine glasalo za, a jedna trećina protiv.
Međutim, kod referenduma na lokalnoj razini zakonodavstvo nije mijenjano i za uspjeh referenduma na toj razini potrebno je da za referendumsko pitanje glasa polovica registriranih birača. Nešto prije navedenih promjena, održan je referendum u Dubrovniku o golf projektu na Srđu, na koji je izišlo 31,5 posto birača od kojih je 84,23 posto glasalo protiv gradnje, ali referendum nije uspio. To je pokazatelj da politički akteri nisu razmišljali o dugotrajnijim posljedicama svoje odluke o promjeni referendumskih pravila na nacionalnoj razini, smatraju autori.
Druga prilika koju je iskoristio religijski pokret je bilo "duboko nepovjerenje u političke institucije i vlast, kao i ekonomska kriza, koji su bili dodatni generatori promjena na tragu onih koje je zagovarao religijsko-politički pokret". O tome svjedoče, primjerice, niska izlaznost na lokalne izbore u svibnju 2013., dok je na izbore za Europski parlament izišlo samo 25,24 posto birača.
Pristalice su stoga religijsko-politički pokret doživljavale kao neokaljanog novoga političkog aktera u prostoru dnevne politike, ističe se u tekstu u Političkoj misli.
Treće, lideri pokreta "U ime obitelji" naglašavali su da njihova inicijativa nije katolička, nego nekonfesionalna, i da djeluju samo kao građani zabrinuti za moralnu degradaciju društva, navodi se u radu.
Pokret je temeljio kampanju na retorici o ugroženoj tradicionalnoj obitelji, iako obitelj nije bila u pitanju ustavnog referenduma. Za promicanje poruka o ugroženosti obitelji koristili su se emotivni sadržaji, koji su u relevantnim znanstvenim krugovima imali sasvim diskreditiranu "znanstvenu potporu". U tome su posebnu važnost imala javna predavanja američke znanstvenice i aktivistkinje Judith Reisman, koja je osudila seksualni odgoj i gay prava kao antiobiteljske i pedofiliji sklone aktivnosti.
Također, utvrđeno je da se kampanja koristila emotivnim manipulacijama, pri čemu se ističu promotivni materijali (npr. plakat s djevojčicom) za koji se ustanovilo da su lažni i manipulativni.
Pokret je koristio retoriku ljudskih prava i, za razliku od drugih društvenih pokreta, izabrao djelovati u okviru institucija, te se oslanjao na demokratske alate poput referenduma, što čini odmak od aktivnosti tradicionalnog društvenog pokreta, ističe se u članku znanstvenika s Pravnog fakulteta u Zagrebu. (Hina)
