Uskoro će dvadeset godina od Oluje, operacije koja je vratila takozvanu Krajinu u hrvatske međunarodno priznate granice. Operacije koja je spasila Bosnu od novih pokolja, razbivši u paramparčad san o Velikoj Srbiji. Ali, to je tako bilo onda, danas je danas.
Pročitajte i ovo
Pa danas umjesto da stupaju s našom vojskom u svečanom mimohodu naši NATO partneri koji su Oluju pomogli provesti - laganini nam otkazuju u zadnji tren. A komentari ili stvar relativiziraju ili se izriču štreberski, karijeristički i bez ikakve misli.
Srbija je ključ, ona je u novim rusko- zapadnim odnosima, itekako važna i Amerima i Europskoj uniji. I to treba reći jer to razumije svatko tko se imalo, pa čak i neposredno bavi geopolitikom. Hoće li tako biti za dvije godine-ne znamo, ali sada je tako.
I u tom hrvatskom kontekstu bez ikakve anticipirajuće misli dovoljno je reći da naša diplomacija nema nikakav naputak za razgovore s čelnicima zemalja u okruženju. Pa se dvije presude međunarodnih sudova za Oluju ni ne spominju.
Ministrica vanjskih misli da se to rješava hi ho ha telefonskim razgovorima s Dačićem, a premijer se ne snalazi. Neće glavom kroz zid jer na izborima računa na dio glasova srpske manjine. Predsjednica Kolinda nije se prema tome jasno odredila. Ona je na privatnom odmoru s obitelji u Americi, a prije toga je lijepila pločice u kninskoj crkvi i lovila lokarde. Karamarko mudro šuti, zna što piše u Cvetičaninovoj knjizi.I tako.
A Srbija 'brije' svoje. I zato joj kapa dolje. Nije problem u Beogradu, problem je u Zagrebu.
U priloženom videu pogledajte cijeli tjedni pregled u kojem Ivana Petrović analizira najvažnije događaje u tjednu iza nas.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
