Sport za koji je potreban sluh

Golball, sjedeća odbojka, košarka, svaki od ovih sportova je poseban, ali i svaki za sebe težak. Golbal je jedini sport koji je potpuno stvoren za potrebe osoba s invaliditetom. Sve je stvar treninga i vježbe sluha! Mi smo u životu orjenitirani na sluh i na opip. U početku dinamika reakcije ide nešto sporije, s vremenom se povećava, kaže Kristijan Dodig iz Golball kluba slijepih 'Zagreb'.

Pročitajte i ovo DONOSI PROVJERENO Pomažu cijele godine, a volonteri su i srednjoškolci: "Šokiralo me da toliko ljudi nema za obrok pa sada pomažem" Seksizmom do femicida Kako je došlo do klime u kojoj jača nasilje nad ženama? "Stvarno sam se rasplakala jer nisam mogla vjerovati..."

tri vijesti o kojima se priča Najavio daljnje korake Thompsonov menadžer za Dnevnik Nove TV: "Ne znam što se ovdje događa. Poduzet ćemo..." Tragedija u susjedstvu Poginuo dok se vraćao iz lova: Metak ispalio iz puške i pogodio ga u vrat BLAGDANI BEZ STRUJE "Sve iz frižidera se kvari, škrinje smrde i smrzavamo se": I četvrti dan ljudi nemaju struju

Lopta je zvučna, unutra ima zvončiće koji kotrljanjem proizvode zvuk. Slabovidni moraju nositi posebne naočale, kako bi igra bila ravnopravna. Po tri igrača stoje na svakom golu - moraju djelovati kao jedan. Kod mene je veliki problem loša koncentracija, a s druge strane ovo je sport u kojem ne vidiš loptu, kad te pogodi šok je za tijelo, Teško trpim udarce jer ih nisam navikao primati, rekao je Hrvoje Katić iz iz Golball kluba slijepih 'Zagreb'.

Pravila košake u kolicima jednaka su običnoj košarci. Ivica ju igra 16 godina. Za ovaj sport saznao je tijekom rehabilitacije nakon stradavanja u ratu. Kad smo na košarkaškom terenu i igramo uopće se ne osjećamo kao invalidi, jednostavno, tu smo jednaki. Igramo što bolje možemo i zabavljamo se.

Jedina razlika je u vođenju lopte. Nakon što se dva puta odgurnu u kolicima, moraju barem jedanput voditi loptu. To nije tako jednostavno, dokaz su profesionalci koji su se okušali s ovim momcima. Igrao je Arapović, Mulaomerović, Giriček, da ste ih došli gledati rekli bi da nisu nikad u životu šutali lopu na koš! Jednostavno ne mogu pogoditi, jedva su pogađali zicere ispod koša. Sjedeća odbojka fizički je možda jednako zahtjevna, ali na svoj način.

Jako puno koristimo ruke pošto sjedimo, pomoću njih se pomičemo po terenu, dižemo se u blok. Najnapornije je za za ramena i za guzicu, objasnio je Ivan Čosić. Upravo stražnjica, kažu, najviše pati početnicima. Žuljevi i upale butnih mišića. No ovi igrači to su prevladali. Njihova igra je na vrlo visokoj razini. Bez obzira na invalidnost njihove priče su svaka na svoj način drugačije, ali i svaka na svoj način posebne. Zoran Stojanović, član kluba sjedeće odbojke 'Hrabri' njihov je pozitivan duh sažeo u jednoj rečenici.

Svako od nas ima svoju traumu, ali svi smo mi tu da kroz sport i tu psihičku rehabilitaciju, pomognemo jedni drugima. Da kažemo, nije sve izgubljeno, da se ne mora biti na šanku zato što si ostao bez noge, da možeš biti društveno koristan i na radnom mjestu i da se možeš oženiti i imati obitelj i da se možeš baviti sportom i osvojiti medalju i da u jednom trenutku uopće ne osjećaš da si invalidna osoba.

Košarka, odbojka ili golbal - uopće nije bitno. Za njih bitno je baviti se sportom. Svi ovi ljudi mogu biti nadahnuće. Preživjeli su strašne stvari, ali njih nitko ne može spriječiti da ostvare svoje snove.