Naime, posljednju godinu enormno se povećao broj blogova gdje se mladi ‘inspiriraju’ i savjetuju kako smršavjeti. Na internetu postoji zapanjujuće velika zajednica ljudi, najviše mladih, koji putem društvenih mreža potiču i inspiriraju jedni druge na izgladnjivanje. Iza riječi thinspiration, pro ana, thinpro međusobno se dijele fotografije jako mršavih modela ili djevojke fotografiraju sebe I svoj ‘napredak’ u mršavljenju, razmjenjuju se trikovi poput ‘žvači malo šećera da osjetiš sitost, stalno peri zube, pij neprestano vodu, vježbaj da zaboraviš na glad….’, tablice s kalorijama ili one na kojima piše koliko koja tjelesna aktivnost troši kalorija.
Pročitajte i ovo
Na internetu postoji zapanjujuće velika zajednica ljudi, najviše mladih, koji putem društvenih mreža potiču i inspiriraju jedni druge na izgladnjivanje Zatim se iznose podaci o trenutačnoj kilaži i onoj koja je konačan cilj, pišu što su pojeli, paze na svaku kaloriju i, naravno, paze da im se ne otkrije identitet jer ne žele da njihova obitelj ili prijatelji znaju za to. Za njih je to tajno mjesto, baš poput virtualnog dnevnika, gdje se trude imati kontrolu nad svime I biti ono što žele, a to je - biti mršave. Da djevojke s poremećajima u prehrani posljednjih godina sve češće koriste ovakve blogove I internetske stranice potvrđuje i prim. dr. sc. Orjena Žaja Franulović, spec. pedijatrijske gastroenterologije s Klinike za pedijatriju KBC Sestre Milosrdnice. Problem je, kaže, jako velik. ‘Od lake dostupnosti brojnih neprovjerenih, potencijalno štetnih informacija pa do nemogućnosti roditelja da zaštite dijete od negativnog utjecaja. Naime, najčešće se djevojke kroz ovakav vid komunikacije potiču da što dulje izdrže u poremećaju kako bi se pred drugima dokazale i time virtualno gradile svoje samopouzdanje, a nažalost time samo produbljuju poremećaj i povećavaju rizik razvoja sve ozbiljnijih tjelesnih posljedica od kojih neke u konačnici mogu biti nepovratne. Ponekad ovaj vid komunikacije može biti i okidač za djevojke koje su tek na začetku i kroz komunikaciju s ‘iskusnijim’ djevojkama kod kojih poremećaj traje dulje budu potaknute na razvoj punog poremećaja’, kaže Žaja Franulović.
U KBC Sestre Milosrdnice, koji je jedini centar u Hrvatskoj koji se sustavno bavi poremećajima u prehrani i ima organiziran multidisciplinarni tim za liječenje djece i adolescenata, svake se godine hospitalizira oko 30-ak onih najtežih slučajeva s već razvijenim značajnim tjelesnim posljedicama poput atrofije mozga, osteoporoze ili pak hormonalnih poremećaja. ‘Radi se najčešće o djeci u dobi od 11 do 16 godina’, upozorava dr. Žaja Franulović. A posljedice su doista strašne. Od oštećenja mozga, probavnog sustava koji praktički ne funkcionira, oštećene jetre pa do toga da djevojčica od 13 godina ima šupljikave kosti kao da joj je 80 godina.
Koliko točno mladih u Hrvatskoj boluje od anoreksije ili bulimije, ne zna se. No jedno je sigurno - pratimo europske trendove koji govore o učestalosti koja iznosi 1,3:1.000 adolescentica. Istraživanje Centra za poremećaje u prehrani iz Chicaga objavilo je da između 30 i 50 posto tinejdžera aktivno koristi društvene mreže da bi uspjeli smršaviti, prenosi Huffington post. Jedna druga studija iz 2011. koju je provelo izraelsko Sveučilište u Haifi, govori da tinejdžeri u prosjeku provedu 53 sata tjedno konzumirajući različite medije. A što više vremena tinejdžerice provedu na društvenim mrežama, sklonije su negativnoj percepciji svoga tijela ali i poremećajima u prehrani, pokazuju rezultati studije.
I tako su se neke društvene platforme, poput Tumblra, odlučile suočiti s ovim problemom i na jedan način prestati podržavati blogove koje promiču anoreksiju i bulimiju. Tumblr je tako otvorio javnu raspravu na svom blogu o tome. Namjeravaju, dakle, zabraniti blogove sa spornim sadržajem, onima koji već postoje dati će dovoljno vremena da uklone sadržaj te razmišljaju da omoguće da oni koji se na neki način povežu s blogovima automatski dobiju poruke s kontaktima gdje mogu dobiti pomoć kada su u pitanju poremećaji u prehrani.
No. jedno je sigurno - mladi s tim problemima u virtualnom će svijetu uvijek pronaći način kako se povezati. ‘Uvijek se vraćamo starom pravilu i preporuci nužnosti što bolje komunikacije roditelja s djecom, razvijanju bliskosti i prijateljstva kako bi se na taj način približili svojoj djeci i imali što bolji uvid u unutarnja proživljavanja i probleme koji ih muče. Inzistirati na zajedničkim obrocima, tzv. obiteljskom blagovanju koje je danas gotovo izumrlo. Na taj način barem donekle možemo smanjiti rizik manipulacije jelom, iako to naravno nije samo po sebi dovoljno. Pitanje je postoji li danas stvarna mogućnost nadzora roditelja nad bilo kojim oblikom virtualne komunikacije djece i adolescenata. Dakle, svoje dijete treba dobro poznavati i na taj način pokušati prepoznati one rane znakove poremećaja u jedenju, odnosno psihoemocionalnih tegoba. Treba voditi računa da od začeća djeteta roditelji imaju zdrav odnos prema jelu i izgledu tijela. Jednako tako, od najranije dobi treba graditi isto tako zdrav odnos djeteta prema jelu. Dakle, upoznati ih, razgovarati i prepoznati znakove koje šalju – opterećenost izgledom, gubitak samopouzdanja, iskrivljen doživljaj izgleda tijela, strahovi, socijalna izolacija i izbjegavanje obroka su pokazatelji da nešto nije u redu. Šteta koja može nastati, ako stvari izmaknu kontroli je nepovratna’, zaključuje Žaja Franulović.
