Galerija
Dva i pol mjeseca od potresa njihove su kuće još uvijek u ruševinama. Stvari spremljene u najlonskim vrećama čekaju onaj trenutak kad kontejnere više neće morati nazivati domom. Njihov je život stavljen na čekanje i prepušten tuđoj dobroj volji. I zato je najpoznatiji čakovečki brk osjetio potrebu da svoju brijačnicu privremeno preseli na četiri kotača.
Stanislav Mučić. Ovog mačka na Baniji zovu Brico u čizmama zato što su mu seoski puteljci draži od gradskog asfalta. "Muškarac u životu ima tri osobe koje znaju o njemu više nego žene doma. To su doktor, zubar i brico. Što se kod brice kaže, kod brice ostaje. Četvrti put sam tu i treba ih malo srediti. Sad je Dan žena pa moraju biti lijepi", kazao je.
Građani su čuli da dolazi. Šišat će ih besplatno, volonterski, a kako kažu, čuli su da je jako dobar i da su ljudi zadovoljni. Stanislav je na Baniju stigao uoči Dana žena, da njihove slabije polovice malo dovede u red, a sa sobom je poveo onu koja njega dovodi u red.
Svoju Miricu.
"Došla sam jer treba društvo, ne može sam putovati! I mene šiša, ja sam prva na redu. Čekam mjesec i pol, moram se naručiti. Nema tu privilegija, moram se naručiti", govori njegova supruga Mira.
Njegova je glava unuci poligon za vježbanje
Uz suprugu Miricu svoje je mjesto u kombiju pronašla i šesnaestogodišnja unuka Laura. Došla je zbog druženja, ali djedu može uskočiti ako zagusti. Ipak će upravo ona naslijediti njegov biznis. "Pa bolje da radi mama kod kćeri, nego kći kod mame. Zar nije bilo dosta mame sad već 16 i pol godina, je l' da?" kaže Brico u čizmama.
Šali se Laura, nije sigurna da bi se zaljubila u brijanje i šišanje da joj djed nije toliko šašav. Njegova joj je glava omiljeni poligon za vježbu. Da joj britvu i kaže – radi što hoćeš. Iako joj govori kako je najbolja i kako ima istančanu lakoću ruke, ona i dandanas strahuje da će ga porezati.
Ako prođete Čakovcem i spomenete Stanislava Mučića, većina će govoriti o brijačkoj legendi. Teško da poznaju Međimurje bez njega. Kad ono, brico uljepšava muškarce tek petnaest godina. I nikada nije htio postati brijač.
"Postavljao sam keramiku, prodavao po sajmovima, dižeš se u četiri, juriš autom nekamo o selo, postaviš štand i postavljaš robu. Onda sam prodavao aluminijske pločice, pa masline, ma svašta sam radio u životu. Mogu s ponosom reći da sam napravio i prvu vatrogasnu zastavu u Hrvatskoj koja je zadovoljavala i modru plavu boju i kvalitetu", ispričao nam je Stanislav.
Za Dan žena pupoljci cvijeća
Otkad se devedesetih javio na oglas za posao šegrta u lokalnoj brijačnici, narastao je do jednog od predvodnika kulta bradatih muškaraca i retro brijačkih salona. Kaže, u svemu je skroman, osim u brijačnici. Na nju je ponosan jer je oko nje već stvorio brend.
"U pećini žene su bile doma, nisu imale dlake po tijelu osim na određenim dijelovima jer to je bila zaštita od kukaca, nametnika, bilo čega. Muškarci su bili kompletno pod dlakom jer su bili lovci pa su se zimi s tom dlakom grijali, a ljeti hladili. Tako se sad kod vas ponovno taj gen poklopio pa onda volite kad vas malo pika", nastavlja brico.
Za dan žena dao nam je cvijeće. Kaže da ga treba njegovati dok ne procvjeta, a onda kad bude za bacanje, da se barem tada sjetimo njega. Bilo je cvijeća i za unuku, ali i za suprugu. "Evo, draga, i tebi. Nije moglo stati 45 komada u teglu, jer dvanaestog nam je 45 godina braka. Ljubit ćeš me doma", kazao je supruzi.
Kada mu je dosta svega, kaže, ide pecati. Nekad se vrati prazne udice, a drugi put sve to nadoknadi. Kaže kako mu je najveći ulov njegova supruga. "Evo, sad za četiri dana bit će 45 godina otkako ju službeno imam zapisanu u knjižici ulova, kapitalaca", govori.
Nije samo brico nego i psiholog
Stankec godina ima dovoljno, ali vremena nikada dosta. Prošle je godine trebao u mirovinu, ali nije zbog korone. Objašnjava kako bi onda morao zatvoriti obrt i dati otkaz kćeri i radnici, a zbog toga je odlučio da ipak ide dalje.
Redoviti su gosti na kampiranjima uz Dravu. Valjda im zato i ne pada teško kada koji put moraju prespavati u kombiju. Jer kad idu na Banovinu u borbu protiv pikavih brada, 24 sata im je malo, a u kombiju se sve ljulja, pa je i teže raditi. Ne dolaze oni kod njega samo na brijanje i šišanje. Od uredne frizure dragocjeniji im je razgovor.
"Dolaze mi na terapiju, sve ono što se doma ne zna, mi brice znamo. A kad meni treba terapija, odem na pivo. Kako vele, pet piva isto kao i jedan psiholog", kaže. Brijačnice su moderne ispovjedaonice. Čak i kad se ne ispovijedaju samo mušterije, nego brico.
Brico se na Baniju vraća pred Uskrs jer uvijek ispadne još jedno šišanje jer se on ne može samo skrasiti. "Nadam se da ću izdržati još, unuka mi je ta u koju imam povjerenja i vidim u njoj da će danas-sutra imati lanac salona po Hrvatskoj", rekao je.
Prosječan muškarac za života 139 dana provede brijući bradu. Drugim riječima, četiri i pol mjeseca. Zato svoju Stanislav ne brije. Jer svaka sekunda dobro dođe kad Brico sa svojim britvama na Baniju pođe.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
-
Na sjeveru HrvatskePucao u nevjenčanu suprugu i njezinu sestru: Jedna žena preminula, ubojica u bijegu
-
"Sestri se bore za život"
FOTO Svjedoci brutalnog ubojstva trudne žene u šoku: "Scene su bile neopisive, neopisive, ne može vam to opisati čovjek!"
-
PotragaObjavljena fotografija ubojice: Traže ga u dvije države, policija upozorila građane
