Tijekom noći 7. svibnja dok je trajala indijska osvetnička operacija Sindur na nebu iznad pakistansko-indijske granice, u promjeru od 160 kilometara, sat vremena 125 zrakoplova Pakistana i Indije vodilo je bjesomučnu zračnu bitku, najveću u suvremeno doba. Indija je na megdan poslala svoje francuske Rafale, ruske Suhoje 30 i MIG-ove 29, a Pakistan kineske J-10c i kinesko-pakistanske JF-17.
Rezultat? Prema pakistanskoj strani, tri srušena Rafalea i po jedan MIG i Suhoj, sve ih je oborio kineski J-10C borbeni zrakoplov. No pravi pobjednik te velike zračne bitke je Kina. Dionice kineskog AVIC Chengdua, koji proizvodi J-10C, skočile su za 40 posto.
Kina, iako je supersila, rat nije vodila već četrdeset godina. Njezin predsjednik Xi Jinping uložio je golem novac u kinesku vojnu industriju kako bi ona uhvatila korak sa zapadnom u razvoju sofisticiranog oružja i najsuvremenijih tehnologija.
Mnoštvo te nove vojne tehnologije prelilo se i u Pakistan, kojem je Kina glavni dobavljač. Posljednjih pet godina 81 posto uvoza oružja u Pakistan je iz Kine. Pakistan je uvozio borbene zrakoplove, projektile, radare i sustave protuzračne obrane. Čak i neka oružja proizvedena u Pakistanu razvijena su u suradnji s kineskim tvrtkama ili prema kineskim licencama i znanju.
"Ovo svaki sukob između Indije i Pakistana čini de facto testnim okruženjem za kineski vojni izvoz", rekao je Sajjan Gohel, direktor međunarodne sigurnosti u Azijsko-pacifičkoj zakladi, think tanku sa sjedištem u Londonu.
Osim izvoza tehnologije i know-howa, Kinezi i Pakistanci redovito održavaju vojne vježbe, na kopnu, u moru i u zraku, u kojima često dolazi do međusobne razmjene trupa.
Povijest vojnih suradnji
Indija i Pakistan su od 1947. godine i neovisnosti od britanskog carstva već tri puta ratovali zbog Kašmira. Na vrhuncu hladnog rata Indiju je podupirao Sovjetski Savez, a Pakistan SAD i Kina. No, s vremenom se situacija promijenila. SAD se posljednjih 10 godina udaljio od Pakistana jer je ostao razočaran time kako se Pakistan borio protiv talibanskih terorističkih skupina koje su koristile njihovu zemlju kao sklonište, a i pomanjkanje demokratizacije u društvu također im nije dobro sjelo. Osim toga, povlačenjem iz Afganistana Pakistan im je izgubio na važnosti.
Indija se Americi učinila kao idealna protuteža Kini, koja je SAD-u globalni rival, a Indiji regionalni rival s kojim baš kao i s Pakistanom ima nerazriješenih graničnih pitanja. SAD se stoga vojno prebacio na Indiju, koja se posljednjih godina ubrzano naoružava američkom, ali i tehnologijom američkih saveznika Izraela i Francuske.
Vakuum vojne pomoći i tehnologije koji je SAD ostavio iza sebe u Pakistanu popunila je Kina. I s obzirom na takav odnos kineske tehnologije na strani Pakistana te zapadne s primjesama ruske na strani Indije, bilo kakav sukob bio bi idealan testni poligon za odmjeravanje vojnih tehnologija istoka i zapada.
Ako su pakistanske informacije o obaranju pet zrakoplova točne, to bi mogao biti veliki poticaj izvozu kineske vojne tehnologije. Trenutačno u svijetu SAD, Francuska i Rusija zauzimaju prva tri mjesta po izvozu oružja, no nakon ovih uspjeha kupci diljem svijeta mogli bi postati manje skeptični prema kineskoj vojnoj tehnologiji koja je (nešto slično poput švedske) na papiru sjajna, ali nije testirana u borbama.
Prva tržišta za kineski izvoz mogli bi biti tradicionalni kupci ruske vojne tehnologije iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka jer je Rusija trenutačno opterećena ratom u Ukrajini i ne može izvoziti kao prije.
Ubojita PL-15
U propagandnim videima pakistanske vojske moglo se primijetiti kako su J-10c i JF-17 zrakoplovi naoružani kineskom PL-15 raketom koja ima domet od 200 do 300 kilometara, a verzija za izvoz 145 kilometara. Silna količina indijskih gubitaka može se povezati i s mogućim lošim radom obavještajnih službi Indije koje su možda mislile da su Pakistanci opremljeni izvoznom verzijom PL-15, a zapravo je bila riječ o originalnoj kineskoj.
Iako su ti uspjesi zrakoplova, ali i raketa sjajna reklama za kinesku vojnu industriju, stručnjaci ipak upozoravaju da nije sve baš tako bajno. S jedne strane, indijski gubitci možda nisu nužno znak superiornosti J-10C zrakoplova u odnosu na francuski Rafale. Oba su zrakoplovi 4,5. generacije, a to što je kineski nadmašio francuski može biti i zbog loše taktike i organizacije indijskog zrakoplovstva.
"Ako su izvješća o tome da je Indija izgubila nekoliko zrakoplova točna, to bi potaknulo ozbiljna pitanja o spremnosti IAF-a, a ne samo o njegovim platformama. Rafalei su moderni, ali ratovanje je o integraciji, koordinaciji i mogućnosti preživljavanja, a ne samo o glavnim nabavama", rekao je Singleton, analitičar u Zakladi za obranu demokracija.
Postoji i mogućnost da su pravila borbe spriječila indijske pilote da prvi zapucaju ili da odgovore na pakistansku pucnjavu. Također, valja podsjetiti na to da je Indija uspješno bombardirala više ciljeva u pakistanskom dijelu Kašmira, kao i u Pakistanu, koje isto tako štite kineski radari i sustavi protuzračne obrane, pa ti sustavi nisu postigli ništa protiv indijskih zrakoplova.
Kad se i ti neuspjesi kineske vojne tehnologije uzmu u obzir, slika baš i nije tako bajna za Peking.
