Jeftino dam, samo da prodam. Prodaja poljoprivrednog zemljišta puni novinske oglase. Prodavatelja bezbroj, razlozi prodaje većinom su isti. 'Ja sam star, ne mogu više, ne ide, ne isplati mi se', rekao je jedan gospodin koji prodaje zemljište. Na selu nema novca, ali nema ni gladi. Meso za zimu i dalje se sprema na svinjokolji. No, od biznisa u poljoprivredi nema ni 'b'. 'Nemam dobiti, nemam prihoda! Stočarstvo je uništeno', kaže Ivan Barčan, poljoprivrednik. Kriza je ponudu obogatila, a cijene zemljišta snizila. Prije dvije godine hektar je stajao osam tisuća, a danas tri tisuće eura. Ivan zemlju ne da ni za suho zlato.
Pročitajte i ovo
'Nema teorije, zemlja je zemlja i uvijek nešto vrijedi, ali tko je primoran, taj mora prodat', dodaje Barčan. A primorane izvjesiti table za prodaju većinom su staračke obitelji. 'Oni više ne mogu opstati na tržištu, teško je i sa poticajima. Kapitalnih ulaganja više nema i zadnja varijanta na koju se odlučuju, što je jako teško, je prodaja njihove djedovine', objašnjava Milanka Lečić, vlasnica agencije za nekretnine. Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Male površine staračkih obitelji otkupljuju bogati kupci i oranice pretvaraju u vinograde i voćnjake. Tranzicija se na hrvatskom selu osjeti u zraku. U teškim vremenima opstat će samo najveći i najjači. A tko preživi, pričat će.
