Švigir je do tog izračuna došao prema podacima iz ankete o radnoj snazi koja se po metodologiji Međunarodne organizacije rada kod nas provodi za službene potrebe Državnog zavoda za statistiku.
Pročitajte i ovo
Gost Dnevnika Nove TV
Čelnik liječničke komore upozorio na galopirajući novi problem i dodao: "Nema tu bojkota. Radit ćemo samo puno radno vrijeme"
Kaos u zdravstvu
Liječnici u Dubrovniku dižu tužbe: "Bolnice su kolateralne žrtve"
Istraživanje provedeno na nekoliko desetaka tisuća ispitanika pokazalo je da čak 94 posto zaposlenih u poduzećima radi u prosjeku od 40 do 60 sati tjedno, što znači da svaki dan uz redovno radno vrijeme odrade i oko dva sata prekovremeno. Ista je situacija i sa 81 posto poduzetnika i 39 posto poljoprivrednika.
Međutim, ima i onih koji rade i više od toga. Oko 3,2 posto zaposlenih u privatnim poduzećima rade između 60 i 90 sati tjedno.
"Normalan" radni tjedan, dakle zakonski predviđeno 40-satno radno vrijeme, u prosjeku najviše imaju zaposleni u državnim poduzećima - njih 70,3 posto.
Pa ipak, dio zaposlenih radi i manje od tog određenog prosjeka. Po 0,5 posto zaposlenih u državnim poduzećima i privatnim tvrtkama radi manje od 20 sati tjedno.
Mario Švigir rekao je Vjesniku da prekovremeni rad izravno blokira zapošljavanje. Jer, dok poslodavci postojećom radnom snagom mogu 'pokriti' cijeli posao i po mogućnosti da za to nemaju nikakve dodatne troškove, nema izgleda da zaposle nove ljude.
Drugi je problem što u Zakonu o radu nema odredbi kojima bi se moglo točno utvrditi koliko radnika radi prekovremeno.