Galerija
Područjem istočne pokrajine na granici s Ugandom luta milijun izbjeglica, a uz njih je tu i još 50-ak paravojnih postrojbi.Uz njih se bolest čini još i gora jer napadaju sela pa ljudi bježe, a sa sobom nose virus tamo gdje ga prije nije bilo. Unatoč međunarodnoj pomoći, najveća epidemija u povijesti ove zemlje još nije završena.
Na kontrolnim točkama po gradu dezinficiraju se ruke i mjeri temperatura. Prolaze to svi, pa i UN-ovi "mirovnjaci" poput Daniela Filipovića, forenzičara UN-ove mirovne misije u DR Kongu
Sad je još dobro, kaže Danijel, jer je uspostavljen sustav borbe i smanjen broj zaraženih. Ali kad je ebola buknula, nikome nije bilo svejedno.
Mjere opreza spriječile su da bolest bude izvan svake kontrole, no lokalci nemaju povjerenja. Sumnjičavi su na sve i svakoga jer je njihova pokrajina u političkom i vojnom kaosu. Strance gledaju ispod oka i kad im žele pomoći.
„U Africi vlada velika fama oko ebole. Jedni misle da ona ne postoji i da nema potrebe da se preventivno cijepe i liječe, dok drugi misle opet da je netko drugi donio taj virus“, kaže Daniel.
U 60 kilometara udaljenom gradu Butembo nalazi se epicentar zaraze. Nedavno je više tamošnjih centara za liječenje napadnuto. Tko su napadači, nije sigurno. Iza sebe su ostavili samo palež i strah medicinskog osoblja. Jasno je jedino da postoji otpor uspostavljenim medicinskim centrima.
„Izuzetno je teško. Ovaj centar su napale grupe koje se nisu slagale s time da on bude ovdje. I to se dogodilo u obližnjem centru za liječenje. Možete li zamisliti kako je teško Ministarstvu zdravstva i onima koji ih podupiru kad se moraš boriti protiv epidemije, ali i kada trebaš razumijeti različite grupe i njihovu politiku i stvari za koje su zainteresirani? I nadati se da će sve druge borbe ostaviti sa strane, prvo se boriti s bolesti, a onda možemo rješavati političke probleme“, kaže doktor Ian Norton iz Svjetske zdravstvene organizacije.
U trenutku našeg posjeta medicinski centar bio je pun jer je 90 ljudi zatražilo pomoć. Kod polovine je potvrđena ebola. Ostali čekaju, a neki se, izliječeni, otpuštaju.
"Zastrašujuća nevidljiva bolest"
„To je zastrašujuća bolest. Nevidljiva je, ne znaš gdje će te pogoditi. Devastirajuća je. Ima drugih bolesti koje možeš pokupiti, a šanse za oporavak su visoke, dok kod ebole... ako ostaneš doma, u zajednici, šansa da preživiš je 35 posto“, kaže Norton.
Posjetili smo najstrožu, kontaminiranu bolesničku zonu. Procedura ulaska nije bila jednostavna. Uz brojne dozvole ponekad je potrebno pola sata da se obuče odijelo, prođe se kemijski tretman i sve to isto ponovi do najsitnijih detalja kad se izlazi van.
Krvava zaštitna odijela ne trebaju dodatna objašnjenja. Bolest je opaka i za ovaj posao treba imati želudac.
U prostoriji pokraj koje prolazimo život je izgubio dječak, a njegovo tijelo mora se posebno tretirati jer i preminuli mogu biti izvor zaraze. Tradicionalni pogrebi zato ne dolaze u obzir, no teško je objasniti roditeljima da ne smiju zagrliti sina ni mrtvoga.
Lokalno stanovništvo zbunjeno je i u strahu, s ovakvom situacijom nisu se još susreli.
„Vidite, ovo je prvi put da ovdje u Butembu postoje nevladine organizacije, MONUSCO ili Crveni križ. U grad odjednom dolazi veliki broj organizacija, doktori, hrana, pomoć, i to je za ovu populaciju potpuno novo i oni ne razumiju što se tu događa, pa tako zaključuju svašta“, kaže dr. Muindo Karumba Ogistan, voditelj Centra za liječenje ebole.
Virus nosi ime po rijeci u Kongu, a koji je njegov izvor, još se pouzdano ne zna. Najviše se sumnja u tzv. voćne šišmiše, koji mogu zaraziti druge životinje i ljude. Potrebno je samo doći u doticaj sa zaraženom tjelesnom tekućinom.
Sumnje i poplave teorija zavjere množe se zbog konteksta u kojem se epidemija događa. Izbila je u tri oporbene pokrajine nekoliko mjeseci prije predsjedničkih izbora. Uoči njih odlučeno je da će više od milijun ljudi glasati kasnije da epidemija ne eskalira.
Neki misle da je bolest izazvana namjerno
Lokalni političari burno su reagirali i više nije bilo nazad. Dobar dio stanovništva uvjeren je da je bolest izazvana – namjerno.
„Bojimo se ebole zato što ne znamo ništa o njoj. Ona se prvi put pojavila ovdje. Sada, što je najgore, čim iz centra za kontrolu čuju da ima glavobolju ili temperaturu, odmah me zovu na pregled, kao da imam ebolu“, kaže Jean Pier Obuin, mještanin Butemboa.
Strahove domaćih redovito sluša i hrvatski najdugovječniji misionar. Nekoliko kilometara od centra grada ebola je glavna tema razgovora.
„Vrlo je zanimljivo ono što ljudi govore. I što ljudi s uvjerenjem šire po selu i posvuda. Naime, najprije su svi rekli da je sve to doneseno zbog politike, da se zapriječe izbori. I zato je donesena ta ebola, donio ju je jedan vojnik koji je bio zaražen, koji se onda družio s prostitutkama i tu je umro, a onda su i one umrle“, otkrio nam je najdugovječniji hrvatski misionar fra Ilija Barišić.
Svaki je dan borba za život
I bez epidemije, svaki dan ovdje je borba za život. Djeca pune vreće zemljom kako bi izgradila školu i zadnja im je na pameti neka nepoznata bolest.
Praznovjerje na svakom koraku, političke manipulacije. Upadi oružanih bandi. Kaos je to u kojem se teško snaći u kojem svatko, čini se, ima neku svoju verziju istine. Kongo zovu prokleto bogatom zemljom jer većina građana od silnih prirodnih resursa nema ništa.
Rastrgana višegodišnjim sukobima, sada nosi i teret suzbijanja potencijalne katastrofe. Jesu li sumnje i strahovi lokalnog stanovništva u izvor zaraze utemeljeni ili jedna nesreća jednostavno sustiže drugu, pitanje je koje ostaje visjeti u zraku.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
