Mirovina od 480 kuna daleko je od humanog iznosa. Takav život umirovljenike je nedavno natjerao na ulice – prosvjedovali su zahtijevajući da se zaustavi poniženje koje proživljavaju. Ekipa Provjerenog istražila je kako je gurati glave u kontejnere u potrazi za obrokom, kako izgleda život na mjestu gdje završe rijetki sretnici, u staračkom domu, i kako sve to komentira starica koja je proživjela tri rata i nadživjela 4 države, 107-godišnja baka Anđa – najstarija Hrvatica.
Pročitajte i ovo
protiv siromaštva
FOTO Prosvjed umirovljenika u središtu Zagreba: "Ono što se dogodilo s Berošem je crvena linija!"
zaštita manjina
Vojnić osudila način provedbe hrvatsko-srpskog sporazuma: "U realizaciji svake točke ima nešto sporno"
Prema posljednjim podacima, prosječna mjesečna mirovina iznosi 1348 kuna. Upravo je to jedan od razloga zašto su umirovljenici prije nekoliko dana izašli na ulice. Prosvjedovalo se u 6 hrvatskih gradova pod geslom: "Zaustavimo siromaštvo i ponižavanje u starosti!" Sijede glave zabijene u kontejner postale su svakodnevni prizori. Takvim životom živi i baka Marija. Uz mjesečna primanja od 480 kuna ne ostaje joj ništa drugo nego da skuplja boce. Hrani se u restoranu, ali od ostataka koji su gostima ostali na tanjuru.
Anđina je priča nešto drugačija, iako je i ona u svojih 107 godina života puno toga prošla. Tek život 78-godišnjeg Silvana ulijeva neku nadu da starost ipak možda nećemo morati dočekati u očaju i neimaštini. "Teško mi je, što da kažem? Od zapomaganja nema ništa, vidite i sami što se sve događa", rekao je starac kopajući po smeću. Sram ga je i ne želi govoriti pred kamerom. Ne o mirovini, ne o tome kako se osjeća sada kada nakon poštenog radnog vijeka mora ruke prljati tuđim smećem. Prizori su to koji su etiketirali umirovljenike unazad nekoliko godina.
Velik broj osoba starije životne dobi živi od primanja koja su ispod razine socijalne pomoći. I Marija je jedna od njih. I sama lošeg zdravlja, s bolesnom kćeri živi u Velikoj Gorici. Točnije – preživljava. Kako bi im priuštila osnovno, danju skuplja boce, a predvečer obilazi restorane brze hrane i za večeru uzima ono što gostima ostane na tanjuru.
"Svatko mi nešto da, ima dobrih ljudi mlađih i starijih. Kad vide da sam jadna, onda mi se i smiluju", kaže 83-godišnja Marija Grđan iz Velike Gorice. Oduvijek je, kaže, živjela teško. Uz supruga alkoholičara morala je biti i žena i muž. 30 godina obavljala je sve vrste poljoprivrednih poslova. "Trebala sam napraviti nešto malo više. Trebala sam napustiti poljoprivredu i primiti se posla pa bih sad imala veću mirovinu i bolje bi mi bilo u životu, ali to je prošlost i ne može se više vratiti", dodaje Marija.
Sjećanja se ne brišu samo tako, a ni sanjarenje o davnim, mladim danima nitko joj ne može zabraniti. Čovjek je tada bio sretan, zdrav, sposoban i voljan raditi sve. Bilo joj je to najljepše doba. Zato joj i danas mladi ljudi posebno zagriju srce. Baku Anđu život je počastio potpuno drugačijom sudbinom. Nije bilo lako, ali ne žali se. Prošla je kroz tri rata i živjela u pet država. Ponosno nosi titulu najstarije Hrvatice, a u njezinih 107 godina života izmijenili su se sustavi, vlasti i mnogi predsjednici. Ne mogu se potužiti, imala sam sreću. Namjerila sam se bila na dobrog čovjeka i onda sam imala obitelj", kaže 107-godišnja Anđa Perić. Njezini dani prolaze na sunčanom dvorištu. Sama ili u društvu, ona uživa. "Najviše me veseli kad mi dođu moja obitelj, a i njihova djeca. Onda sam najveselija", dodaje Anđa.
Ovu najstariju baku pamćenje ne služi kao nekad. Na pitanja o prošlosti najteže joj je odgovarati. Nakon toliko godina života, kaže, i bolje da se ne sjeća svega! Zna da joj je danas dobro, sin i nevjesta o njoj dobro brinu, a tu je i mirovina pokojnog supruga. A u dolini rijeke Mirne, u Buzetu, upoznali smo jednu neobičnu seniorsku družinu. "Kažu da starost nije lijepa. Pa starost je lijepa ako se znaš organizirati. Ako ne umreš mlad, moraš se organizirati da starost bude lijepa. Ja ponavljam to u 78. godini, ali još mogu plesati dva-tri sata", kaže 78-godišnjak Silvano Komar.
U domu Silvano živi dvije godine. Kaže da nikada ljepše nije živio – svaki dan skuhano, oprano, opeglano. Ima tri sina koja ga redovito posjećuju. Ima i suprugu, ali ona je zbog lošeg zdravstvenog stanja, smještena u drugi dom. Vrlo uspješan postao je i u ručnoj izradi minijaturnih maketa. Izrađuje crkve, kuće, poljoprivredne alate te prijevozna sredstva kojima vrlo vjerno dočarava kako su se stvari nekada radile.
"Sjećam se, kao dijete kopali smo vinograd jedan drugome, pomagali jedan drugome, 17 dana smo kopali, osim nedjelje. Svaku večer smo išli kući pjevajući, a danas kad bi netko zapjevao, ili nije normalan ili je pijan", dodaje Silvano. U život korisnika ovog doma aktivno su uključeni volonteri. Damir je s njima već 9 godina. Kaže kako ga to iskustvo obogaćuje i kako uopće ne može zamisliti tjedan bez posjeta domu. On ne vidi, ali izvrsno obavlja svoje zadatke – svaki je ponedjeljak na telefonskoj centrali i recepciji, a utorkom radi ono u čemu i on i korisnici najviše uživaju – glazbenu radionicu.
"Zanimljivi su, veseli, uvijek imaju nešto reći i naučiti te", kaže o umirovljenicima slijepi volonter Damir Ugrin. Uz glazbenu radionicu, za duhovnu potporu brine Ante. Prije 13 godina s obitelji je u Buzet doselio iz Širokog Brijega, a već 10 godina svakodnevno posjećuje dom. S korisnicima moli krunicu i pokušava im približiti vjeru. Bog mu je, kaže, dao posebnu ljubav upravo za tu dob.
"Starost je lijepa stvar. Nije zanimljivo ako nemaš i radosti i žalosti, a kad dočekaš duboku starost i okreneš se iza sebe i vidiš svoju obitelj, svoje prijatelje, svoj život, to je nešto strašno lijepo i ne može se riječima opisati", kaže volonter Ante Bazina.
Zadnji podaci Matice umirovljenika pokazuju da čak 50 posto njih prima prosječnu mirovinu od 1348 kuna. Kako će biti za koju godinu? Tko može znati? Tko može jamčiti sigurnu i mirnu starost u kojoj nećemo sijede glave morati zabijati u kontejnere u potrazi za koricom kruha? Godine i životne poteškoće naboraju lica, ali društvena izoliranost ono je što postara dušu. A tu nastupa svatko od nas. Možda ne možemo mijenjati zakone, ali možemo biti oni koji razumiju, prihvaćaju. Jer i oni su nečiji djedovi, nečije bake.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno.
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr.