Psihijatri i psiholozi gotovo svakodnevno slušaju zastrašujuće riječi mladih koji imaju problema s mentalnim zdravljem. Lista problema je duga, a popis broja stručnjaka kratak. Provjereno donosi priču o dvjema mladim ženama koje su na društvenim mrežama javno progovorile o svojim problemima i tako pomogle sebi i drugima.
Galerija
Psihijatri i psiholozi gotovo svakodnevno slušaju zastrašujuće riječi koje dolaze iz usta mladih koji imaju problema s mentalnim zdravljem. Dobna granica mladih s mentalnim teškoćama i problemima rapidno se smanjuje na 10, devet, pa čak i osam godina.
Dvije mlade žene o svojim problemima su počele govoriti javno. Izašle su iz zone komfora, ali isplatilo se jer su pomogle sebi i drugima. Osvijestile su da nisu same.
"Nisam mogla izaći iz svoje glave. Konstantno taj strah. Sjećam se da sam sjedila na podu sobe i grlila sam samu sebe. Tješila sam se i plakala jer ja sad moram napustiti kuću i čula sam zvukove automobila. Znala sam da su i ljudi tamo i nisam mogla", prisjetila se za Provjereno 24-godišnja Michaela Pintar.
"Anksioznost i strah od neuspjeha. Nekakav grč u želucu i stalno čekaš kad će iskočiti nešto u čemu nećeš biti dobar", opisala je 33-godišnja Eva Bošković.
Napadi panike, depresija, anksioznost. Uzroci su različiti, od očekivanja okoline, modernog načina života, pandemije...
"Kad smo bili na moru, tada nisam ponijela svoje lijekove i dok se nije ljekarna otvorila, nisam ih pila. Četvrti dan sam već pala u krevet i bila sam ispod pokrivača. Nisam se mogla natjerati da izađem van", prisjetila se Pintar.
Sve više, sve mlađih ljudi bori se s poremećajima mentalnog zdravlja, upozorila je i Katarina Dodig Ćurković iz Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju iz KBC-a Osijek.
"Nažalost, sve više vidim probleme kod djece od osam, devet, 10, 11 i nadalje godina. Nama je zapravo svaki slučaj – želja za smrću, pokušaj suicida, nekakva ozbiljna depresivna klinička slika", objasnila je Dodig Ćurković.
"Traže, dolaze, kucaju na vrata i pitaju kada mogu doći, šalju mailove, hvataju me nakon nastave. Zbilja traže podršku", kazala je Ivana Delač, školska psihologinja u III. Gimnaziji Zagreb.
Konstantni pritisak
Mladi su pod konstantnim pritiskom svega. Društva, očekivanja, uspjeha, ali li i društvenih mreža. Od toga kako trebaju izgledati, što trebaju jesti, kako bi trebali birati zanimanje.
"Djeca su kao spužve. Oni upijaju, pogotovo ako im savjete daju osobe koje su u njihovim nježnim godinama itekako važne, poznati glumci, poznati influenceri, pjevači… Znači sve one osobe kojima dijete u tom trenutku vjeruje. I nažalost, vrlo često bude više štete nego koristi", pojasnila je Dodih Ćurković.
Upravo su društvene mreže Michaelu i Evu pretvorile u svojevrsni izvor terapije. Želja da se čuje poruka da je mentalno zdravlje bitno bila je važnija od potencijalne osude okoline i javnosti. Probile su led i govore o temi o kojoj se šuti.
"Ne čuje se. Ne čuje se niti jecaj niti rečenice osobe koja govori 'ja više ne mogu ovako živjeti' i koje se pitaju kada će sve to više prestati", upozorila je Pintar.
Njihova je želja i pokazati da život nije idealan kako se to inače na društvenim mrežama čini.
"Pokušavam tome nekako prići s te šaljive, jednostavne strane s kojom se ljudi mogu poistovjetiti, da nije nešto preozbiljno i nešto što će ljude odbiti od te teme. Želim da mi to bude i dalje ispušni ventil i da sama sebe zapravo učim kako da pokažem tu svoju nesavršenost i da ne primam tuđa mišljenja toliko k srcu", kazala je Bošković.
Društvene mreže su im hobi. Eva je 33-godišnja poduzetnica, u Valpovu ima svoju školu stranih jezika. Mihaela je iz Belog Manastira, a nedavno je diplomirala marketing na osječkom ekonomskom fakultetu. Iako su različite, kao i njihov sadržaj na društvenim mrežama, s publikom obje imaju slično iskustvo.
"Jako mi je teško bilo objaviti bilo kakav videozapis da me netko vidi da sam to ja, da ja govorim. Objavim video i onda samo sjedim i sjedim, osvježavam i samo čekam hoću li dobiti neki komentar mržnje. Baš se bojim. No, u ovome sam pronašla sebe i ne žalim uopće što sam izašla javno, drago mi je da sam dosta ljudi već pomogla", rekla je Michaela.
"U komentarima vidiš da je ljudima baš trebao taj video ili ta poruka u nekom trenutku. Mislim da je to dobra stvar. Nije da će to njima pomoći da riješe sve svoje probleme s mentalnim zdravljem, ali lijepo je znati da ne prolaziš sam kroz neke stvari i da su one normalne", kazala je Eva Bošković.
Sve je veći interes za sadržaj o mentalnom zdravlju. Veći je i broj mladih s mentalnim poremećajima. Katarina Dodig Ćurković dječja je psihijatrica u osječkoj bolnici 15 godina. Predsjednica je i Povjerenstva za dječju i adolescentnu psihijatriju u Ministarstvu zdravstva i objašnjava nam da se broj pacijenata u Hrvatskoj povećao za 35 do 40 posto u odnosu na vrijeme prije pandemije.
"Treba razvijati svijest i higijenu brige o mentalnome zdravlju. Tako ja, ružno je to reći, imam manje posla. Ali u trenutku kad mi osvijestimo da djeca se brinu o svom mentalnome zdravlju, mi zapravo imamo šansu da ja i vi nećemo govoriti o porastu, nego zapravo o smanjenju slučajeva djece koja na dnevnoj bazi meni žele reći 'ja se želim ubiti', pojasnila je.
Samoubojstvo je drugi uzrok smrti među mladima u Europi, pokazuju podaci UNICEF-a. Više od pola mentalnih poremećaja dolazi iz spektra depresije i anksioznosti. Uzrok naglom porastu mentalnih poteškoća stručnjaci vide u nesigurnosti koju je izazvala pandemija koronavirusa.
Najveći je problem, ističe, zasigurno bila prilagodba na izolaciju, izolaciju od vršnjaka, od socijalnih kontakata i prije svega gubitak normalnog školovanja.
Ekipa Provjerenog posjetila je zagrebačku gimnaziju gdje Ivana Delač radi kao psihologinja i nastavnica psihologije. Ona kaže da učenici, otkad su se vratili u školske klupe, sve češće traže njezinu pomoć.
"Čak se zna dogoditi, kako ja imam nastavu uz te poslove školskog psihologa, da im dodjeljujem te termine unaprijed tri tjedna jer je sve zapravo popunjeno", kazala je Delač.
Poremećaji prehrane, depresija i anksioznost najčešći su poremećaji s kojima se susreću psiholozi u školama. No sve češće se bilježi samoozljeđivanje, planiranje i pokušaji samoubojstva.
Mobilni timovi za psihološke krizne intervencije u školama imaju sve više posla. U pretpandemijskoj 2019. godini na teren su izašli 23 puta. Isti broj intervencija imaju već sad, iako smo tek na polovici godine. Iako su potrebe sve veće, više od pola škola u Hrvatskoj uopće nema zaposlenog psihologa.
"S obzirom na to da ja radim na pola radnog vremena, to znači da ja sama ne mogu pokrivati te povećane potrebe za psihološkom podrškom pa smo zaposlili pripravnicu na godinu dana", kazala je Delač.
Podaci Ministarstva znanosti i obrazovanja govore da je u 923 matične osnovne škole zaposleno 378 stručnih suradnika psihologa. U 406 matičnih srednjih škola zaposleno je 178 psihologa.
Taj je manjak Mihaela osjetila i na vlastitoj koži: "U osnovnoj školi neko vrijeme kratko je bila psihologinja za djecu. Međutim, toga kasnije više nije bilo jer jednostavno nitko nije imao hrabrosti otići kod nje. Ako su vas vidjeli da izlazite iz kabineta psihologinje, ako ste bili do tada maltretirani, kako ste bili tek poslije toga".
I u zdravstvenom je sustavu premalo stručnjaka, liste čekanja za odlazak psihijatru su duge. Iskusila je to i sama Michaela. Kontaktirala je, kaže, liječnika obiteljske prakse i rekla kako dva mjeseca ne može spavati.
"Srce mi je stalno uzlupano, nervozna sam, ne mogu se smiriti. On mi je rekao da sam pod stresom. I ja sam ga onda molila samo da mi pregleda srce i vidi je li sve ok. Tada sam dobila antidepresive i nakon što smo primijetili da ja ne funkcioniram s time i da mi je još gore, poslao me psihijatrici koja mi je dala dijagnozu", kazala je.
Katarina Dodig Ćurković pojašnjava za Provjereno kako u Hrvatskoj ima četrdesetak dječjih psihijatara te da pojedine regije uopće nemaju razgranat sustav za djecu s psihičkim poremećajima. Za mentalno zdravlje mladih u Hrvatskoj nisu zaslužni samo psiholozi i psihijatri, potrebna je edukacija i prevencija.
"Djecu vrtićke dobi trebamo senzibilizirati da je sasvim u redu biti tužan, nezadovoljan, da nije u redu biti agresivan prema svom prijatelju. Potrebno je kroz školske kurikulume uvesti programe koji će zapravo osvješćivati u prvom redu mentalno zdravlje", ustvrdila je Dodig Ćurković.
Iskustva tijekom školovanja prisjetila se Eva Bošković: "Tijekom školovanja se u mojoj generaciji i generacijama oko moje nije uopće pričalo o mentalnom zdravlju. Ja sam za mentalno zdravlje prvi put čula kao odrasla osoba. Ni padalo napamet mi nije da je meni teško, a da možda drugima nije".
Važno je osvijestiti djecu i mlade da je normalno potražiti pomoć.
"Dolaskom kod psihijatra kad imate 12, 13, 14 godina zapravo prevenirate da postanete cjeloživotni pacijent jer vi jednostavno dijete osnažite, ohrabrite, budete podrška da prijeđe stresnu situaciju i vi imate veliku šansu da to dijete više nikad ne bude u sustavu", rekla je Dodig Ćurković.
"Kad te malo zaboli zub, odmah ideš zubaru, ne čekaš da se upali živac i da ti izvade cijeli zub. To je neka poruka koju im nastojimo prenijeti, da čim imaju neki problem, da potraže pomoć", kazala je Ivana Delač.
"Moja poruka je da će sve biti dobro. Prestat će. Neće trajati vječno. Ali ako se želiš stvarno izboriti s time, moraš sam sebe gurati van svojih granica. U tvojoj komfor zoni nije tako komforno kako ti misliš, tako da treba gurati, sve dok jednog dana ne uspiješ", rekla je Michaela Pintar.
To što sustav nije spreman na izazove koji su pred njima, nama odraslima ne bi trebao biti izgovor da zatvaramo oči. Kada je mentalno zdravlje mladih u pitanju, moramo biti budni.
Promatrati, reagirati, razgovarati i tražiti pomoć. Nositi se s problemima i strahovima djeca i mladi jednostavno ne znaju. A posljedice tabua mogu biti teške pa i dramatične.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
