Nakon dvije godine ozbiljnih priprema, bivši pomorac, Zadranin Den Eror popeo se na krov svijeta – 8849 metara visok Mount Everest. On je ujedno i najmlađi Hrvat koji je u tome uspio, a za najveći pothvat života bila su mu potrebna dva mjeseca.
"Elbrus, Everest, Aconcagua i Kilimanjaro za sad. Nitko ni sa kim ne priča. Da se tamo srušiš vjerojatno bi te svi preskočili, nitko ti ne bi došao u pomoć. Tko nije doživio dobru visinsku bolest, ne zna što je to. Bole mišići, glava, manjak je kisika u mozgu, u tijelu se raspadaš, užasno nešto", prisjetio se za Provjereno Den Eror, najmlađi Hrvat koji se popeo na Mount Everest.
Den Eror je bivši pomorac, u stroju je radio šest godina nakon čega je dao otkaz kako bi se otišao penjati. Trenutno je na putu za osvajanjem svih sedam svjetskih vrhova.
"Još od malih dana išao sam sa ćaćom na Velebit, na Paklenicu, na Sveto brdo, Crni vrh. Lagano s njim, pa sam krenuo sam po Velebitu i okolo, u Makedoniju, Sloveniju i tako došao do Everesta", prisjetio se Den Eror s osmijehom na licu.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Svojih se iskustava Den Eror vrlo rado prisjeća. "Prvo sam išao na Kilimanjaro dolje, na skoro 6000 metara. Onda sam išao u Južnu Ameriku na Aconcagvu, ona je 7000 metara i jako je teška, težak vrh", rekao je za Provjereno.
I tako je ideja postala stvarnost koja se dugo činila neostvariva, ne zbog fizičkih mogućnosti nego isključivo onih financijskih.
"Ta ekspedicija košta skoro 50 000 dolara i onda kreneš tražit malo pomalo sponzore. Nešto nađeš, nešto sam skupiš i odeš, uspiješ. Nisam ni ja mislio da ću skupit al' evo skupio sam", pojasnio je Den Eror.
Skoro 15 godina ploveći po svim oceanima svijeta štedio je za planine, a nešto dobio i od sponzora. Pred njim je bilo najneizvjesnije putovanje.
"Prije nego što sam krenuo bilo me strah jer ima toliko toga, statistika, poginulih ljudi. Moraš biti u strahu od planine", rekao je Den Eror.
Od Nepala do...
Cijela priča kreće sa zloglasnog i vrlo opasnog aerodroma u Lukli, Nepalu. Pista dugačka tek 527 metara s jedne strane završava stijenom, dok je s druge strane ponor dubok čak 700 metara, zbog čega piloti imaju samo jedan pokušaj za slijetanje ili polijetanje
"Samo dok sletiš tu, nije ti svejedno. Od tamo do Everest Base Campa ima za hodati deset dana. Dakle, 60 do 70 kilometara treba prohodati da bi došao na tih 5300 metara i tek tamo počinje akcija", rekao je.
Prva i najbitnija stvar je, pojašnjava Den, aklimatizacija.
"Do Campa 1 trebalo nam je deset sati kroz taj Icefall, kroz ledene stijene. Penjali smo se po skalama, po konopima i po svem živom. Penjali se i došli u taj Camp 1, ali on je dosta opasan zbog lavina", prisjetio se Den Eror.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Camp 2 puno je sigurniji, kaže Den Eror, jer je on na kamenu i ondje je našao mali dio gdje je mogao stati. Ondje je, kaže, visoko 6400 metara.
To je ujedno i zadnji kamp, od njih sveukupno 4 kampa u kojemu se spava bez kisika. I tu počinju ozbiljne zdravstvene, fizičke i psihičke tegobe.
"Camp 4 pa dalje prema vrhu je ta baš propisana "death zona", to je 8000 metara pa gore. Tu niti jedan čovjek, nitko ne može izdržati. Pet puta u večeri se budiš. Ideš u wc, vraćaš se. Bilo je i ljudi koji nisu izdržali. Jedan Rus ove je godine umro u Campu 2, srce mu je otkazalo", prepričao je Den Eror za Provjereno.
Vjetar u leđa i u ljubavi
Denova djevojka Maria, uz veliku bojazan koju ima za Denov život, najveća mu je podrška i pomoć u svemu. A upravo je planina ta koja je Denu dala vjetar u leđa i na ljubavnom planu.
"U vezi smo od 1. kolovoza kada se Den popeo na Elbrus. To znam jer me zvao s vrha Elbrusa da me pita hoćemo li biti cura i dečko", prisjetila se Maria.
"Nemam ja tu što prihvatiti, nisam ja ni sudjelovala u toj fazi njegovog života dok se razvijala ta ljubav i strast prema svim tim ekstremnim sportovima", prepričala je.
Noć samog uspona, ali i ulazak u takozvanu "zonu smrti", zonu u kojoj se koristi kisik za preživljavanje, kaže teško je proživljavala no sigurno puno lakše nego on sam.
"To je bila katastrofa, nitko nije spavao. Nekoliko prijatelja i ja smo se čuli oko 4 ujutro. Shvatili smo da smo se u isto vrijeme probudili, odnosno nismo spavali", rekla je Maria.
"Gledaš i ne vjeruješ da se to događa"
Na planinu može svatko, od najspremnijih ljudi na svijetu pa da onih koji svoje mogućnosti daleko precjenjuju. Jedna od najjezivijih strana Svete planine jest da nema spuštanja tijela nakon smrti, zbog rizika i ogromnih troškova.
"Ima po putu par tijela, baš što se vidi, što ih nije snijeg pokrio. Vidi se na tom Hillary stepu jer je dosta strmo i ne može se ni snijeg ni led uhvatiti. On tamo stoji, gledaš ga i ne možeš vjerovati da se to događa. Moraš proći pokraj njega i tamo ga ostaviti. Malo te dotakne psihički, ali znaš da tu ne možeš ništa, moraš nastaviti ili ćeš kao i on ostati tu", prepričava Den Eror.
Na sam vrh Everesta, na 8849 m kreće se iz Campa 4, u ranu zoru
"Po noći ima manje vjetra, manje svega. Zbog tih lavina, odrona, sve je puno čvršće. Ja sam izvukao i u 5 i pol sam bio na vrhu, ali onda prema dolje ima još toliko, još duplo toliko se moraš spuštat. Nisi uopće na pola kada se popneš na vrh. Idem korak dva, i onda pola minute – minut odmora jer ti toliko puls naraste, na 190, da ne možeš više", prepričao je Den Eror.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Većina nesreća, čak do 80% događa se na povratku s vrha, a sam dolazak na "summit", odnosno vrh, kaže Den Eror, nešto je što se ne može usporediti ni sa čim. Ipak koncentracija i snaga trebala bi biti najjača upravo na silasku jer daleko je to još od uspješno odrađene ekspedicije.
"Po putu te još obuzmu emocije i pitaš se je li to moguće. Uopće ne možeš sebi doći da se penješ na vrh svita. Ali dolje, dolje te najviše obuzmu tek kada dođeš u taj Base Camp. Onda znaš da si prošao sav Icefall i da si na tvrdom, na kamenu i da si donekle siguran", rekao je
Mnogi možda nikada neće shvatiti zašto su vrhovi Svijeta toliko primamljivi da su neki spremni izgubiti život za njih, no Den Eror to kratko objašnjava.
"Danas ćeš biti na vrhu svita i svi će biti ispod tebe. Tu si, nema nikog više iznad. Popeo si se na vrh svita i to te vodi", istaknuo je.
Everest nije posljednja stanica
Ovo mu je četvrti od sedam vrhova. U ovom je trenutku Den već na putu ka osvajanju petog, Denali na Aljasci. Uspije li preostala dva, postaje prvi Hrvat sa tim postignućem.
"Suludo bi bilo uopće misliti da je ovo kraj. Ne vjerujem da je ikad kraj, nekako mi je bitnije da misli na neku sigurnost i priprema se dovoljno", istaknula je Denova djevojka Maria.
"Nadam se, nešto ćemo kad osvojim, ako osvojim svih sedam Summita ili voditi ljude tako na brdo ili se vratit brodu. Vidjet ću što mi bude zanimljivije, što mi bude bolje", zaključio je Den Eror.
I koliko god bila puna klišeja, ipak je točna ona da sa čvrstom odlukom i posvećenošću možemo doslovno na vrh svijeta. Jer nisu planine te koje osvajamo ili postignuća ta koja ostvarujemo, već sami sebe na taj način – pobjeđujemo. Bez ega, bez brige o tome što će netko drugi o nama misliti. Svatko od nas ima svoj vlastiti Everest s kojim svakodnevno, na svoj način vodi bitku.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
