'Lupao je glavom mog sina u klupu, a kad je pao nastavio ga je tući nogama'

Priča o vršnjačkom nasilju, koje je pretrpio 11-godišnji Marko iz Zagreba i podijelio s čitateljima našeg portala, potaknula je mnoge među vama da nam ispričaju vlastita iskustva. Na moj.report@novatv.hr pristiglo nam je nekoliko vaših,  doista potresnih priča.

Pročitajte i ovo Demografske mjere U Hrvatskoj se rodilo najmanje djece u povijesti, a što radi država? "Nije to jednostavan zadatak" Dan palčića Njihov dolazak na svijet je i težak i sretan: "Ona je bila jedna od blizanki koja je preživjela. Druga jednostavno nije bila..."

Tako nam čitateljica Tihana piše o strahotama, koje je njezin sin prolazio u osnovnoj školi: ' Čitam priču o 'Marku' i ježim se. Potpuno razumijem emocije, koje obuzimaju njegove roditelje. I moje je dijete bilo predmet nasilja svojih vršnjaka u školi. Jednom je došao kući ljubičastih, natečenih  obraza. Njegov je školski kolega, koji je bio i naš susjed, sjeo na njega svom težinom, da se ne može braniti i šamarao ga 10-ak minuta. Pozvala sam tog dečka da vidim o čemu se radi, šokantno, ali ispričao je istu verziju, ni sam nije znao zašto je to učinio mom djetetu. Nisam prijavila slučaj, razgovorom smo to uspjeli riješiti. Nažalost, drugi me slučaj natjerao da sina ispišem iz državne škole.

>> VIDEO 'Udarali su me nogom pod rebra, gušili školskom torbom!'

Nakon nastave su se klinci zafrkavali i jednom malom je bila velika fora da torbu mog sina ubaci kroz otvoreni prozor učionice u prizemlju. Moj je sin ušao u učionicu, gdje su djeca čekala profesoricu i početak sata. Na njega je odmah skočio jedan od učenika i tjerao ga van i dok je sin stavljao torbu na leđa, dobio je tri udarca u prepone. U tom je trenu došla profesorica, koja ga je istjerala na hodnik i rekla da se javi pedagogu. Ovaj nije htio čuti što je moj sin radio u toj učionici, ali niti što mu se dogodilo, već je dobio gomilu prijetnji i uvreda za „ponašanje“.

Čitateljica Tihana: Prebacila sam dijete u drugu školu, samo želim da mi dijete bude sretno

Moj ga je sin zamolio da ga pusti na tren da ode do WC-a, a kada se vratio, rekao je pedagogu da mu je na spolovilu pukla koža i ima krvi. Odgovor pedagoga, doslovce: „Odi kući i reci to svojoj mami!“. Uz velike bolove, jedva je došao do kuće. Nikome nije palo na pamet da me nazove, da nazove hitnu pomoć. Na Hitnu smo otišli sami i na nalazu su velikim slovima napisali 'pretučen'. Nije bilo frakture, ali je bilo ozbiljnog nagnječenja što je zahtijevalo 10 dana strogog mirovanja.

Bolnica je slučaj proslijedila policiji, koja me potražila nakon punih godinu dana da se očitujem. Nisam komplicirala, rekla sam da sam ja to riješila, a uostalom, dijete sam prebacila u drugu školu u kojoj se zna red i u kojoj nije nikada bilo nikakvih problema. Ja samo želim da moje dijete bude sretno', piše nam čitateljica Tihana. 

Potresne priče: Slomljena ruka, zlostavljanje pred razredom

Potaknut Markovom pričom, javio nam se i jedan 15-godišnjak.  'Dva puta sam bio žrtva nasilja u osnovnoj školi, u 5.razredu. Prvi put kad me njih osmero skoro ugušilo, kad su se svi bacili na mene, a drugi put mi je kolega iz razreda slomio ruku, pa sam završio u bolnici. Sada sam u 1. razredu srednje škole i nemam problema!'

Psihičko i fizičko nasilje, koje je pretrpjelo njezino dijete s nama je podijelila i majka jednog 14-godišnjaka. 'Dijete završava 8. razred i to ružno razdoblje još proživljavamo. Sin mi je šest mjeseci bio  maltretiran od strane vršnjaka, koji slovi kao faca škole, još nam nije sve ni ispričao. Pred cijelim razredom i svjedocima mog sina je drugi učenik istukao, lupao njegovom glavom o klupu, pano, a kad je pao, još ga je i lupao nogama po tijelu. Nakon tog zadnjeg incidenta moja čitava obitelj je reagirala burno, vjerovali smo kako će škola zaštiti moga sina. No, oni su napravila prijavu navodnog nasilja među vršnjacima. Također nam nije ponuđena nikakva stručna psihološka pomoć. Mene su doživjeli kao prezaštitničku majka, a roditelje nasilnika kao fine i pristojne ljude. '

'Nasilje u školama je sveprisutno, reakcije su preslabe'

Čitateljica nam dalje piše kako je 'Istina da se u toj dobi dječaci znaju naguravati, tući, ali uvijek se zna kada je prijeđena granica i kada se kaže stop i dosta. Ako mi roditelji znamo koja su djeca u razredu problematična naivna je pomisao da djelatnici škole to ne znaju i ne stignu djelovati. U našem slučaju prijetilo se ukorima, te neodlaskom na maturalac, ali na kraju je moj sin ostao kod kuće, jer ga je bilo strah. Žrtva je kažnjena, a nasilnik nagrađen. Nasilje u školama je sveprisutno i najgore je što društvo ne reagira, a kad reagira sankcije su preslabe,' zaključuje naša čitateljica. 

Ako imate sličnu priču javite nam se na našu e-mail adresu moj.report@novatv.hr.

 DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook