Među optuženima je i bivši direktor Hypo Croatien Leasinga.
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv trojice hrvatskih državljana (1966., 1959., 1958.) i jednog austrijskog državljanina (1968.) zbog počinjenja više kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, i to protiv prvookrivljenika zbog dva navedena kaznena djela, protiv drugookrivljenika i trećeokrivljenika zbog tri navedena kaznena djela te protiv četvrtookrivljenika zbog jednog navedenog kaznenog djela. (16. 11. 2016.)
Vezani članci
Među njima je i Drago Vidaković, bivši direktor Hypo Croatien Leasinga koji je svjedočio protiv Ive Sanadera u slučaju Hypo.
Četvoricu okrivljenika se tereti da su tijekom 1999. godine pa do 2008. godine u Zagrebu (u različitim razdobljima) u svojstvu odgovornih osoba društva s ograničenom odgovornošću, ovlašteni samostalno potpisivati i odobravati ugovore koji proistječu iz redovnog poslovanja te potpisivati sva bezgotovinska plaćanja, počinili navedena kaznena djela.
Prvookrivljenik je bio službenik zadužen za logistiku a zatim voditelj logistike i izvršni direktor za logistiku tog društva, drugookrivljenik je bio direktor društva a potom predsjednik uprave tog trgovačkog društva, trećeokrivljenik je bio prokurist i kasnije član uprave dok je četvrtookrivljenik bio direktor te potom član uprave tog društva.
Tereti ih da su zajedno i po prethodnom dogovoru; u nakani da prvookrivljeniku kao osnivaču i vlasniku jednog obrta omoguće stjecanje znatne koristi plaćanjem fiktivnih informatičko-tehničkih usluga (iako su znali da je obrt prestao s radom te je brisan iz Obrtnog registra 31. srpnja 1999.), a znajući da između društva s ograničenom odgovornošću i obrta nije sklopljen nikakav ugovor o pružanju informatičko-tehničkih usluga, svojim potpisima odobravali plaćanje računa koje je prethodno prvookrivljenik u ime obrta u više navrata sačinjavao i društvu ispostavljao račune za plaćanje tih usluga. Prvookrivljenika se tereti da je svojim potpisom u 146 navrata ovjerio račune ispostavljene od svog obrta u iznosu od 10.965.493,73 kuna, a drugookrivljenika da je svojim potpisom u 74 navrata odobrio račune tog obrta u iznosu od 4.290.145,62 kuna, i trećeokrivljenika da je u 31 navrat odobrio račune obrta u iznosu od 3.063.785,56 kuna, dok se četvrtookrivljenika tereti da je u osam navrata odobrio ulazne račune od obrta u iznosu od 262.507,69 kuna. Okrivljenici su na opisani način prvookrivljeniku pribavili korist u ukupnom iznosu od 11.094.717,87 kuna oštetivši navedeno trgovačko društvo.
Prvu trojicu okrivljenika se tereti da su, u ranije navedenim svojstvima, od 10. prosinca 2007. do 15. studenog 2008. u Zagrebu; u nakani da vlasnici drugog obrta omoguće stjecanje znatne koristi plaćanjem fiktivnih informatičko-tehničkih usluga i nepostojećeg najma poslovnog prostora na teret društva s ograničenom odgovornošću; a znajući da između tog društva i ovog obrta nije sklopljen nikakav ugovor o pružanju informatičko-tehničkih usluga, kao i da ovaj obrt nije pružao usluge najma poslovnog prostora, svojim potpisima odobravali plaćanje računa ispostavljenih od tog obrta. Prvookrivljenik je u 27 navrata potpisao račune u vrijednosti od 6.899.326,30 kuna, a drugookrivljenik u šest navrata u visini od 2.925.311,43 kuna dok ih je trećeokrivljenik potpisao u osam navrata i to u visini od 2.621.779,39 kuna. Okrivljenici su na opisani način vlasnici tog obrta pribavili nepripadnu imovinsku korist u iznosu od ukupno 6.899.326,30 kuna oštetivši navedeno društvo.
Drugookrivljenika i trećeokrivljenika se tereti da su, u ranije navedenim svojstvima, od 8. ožujka 2007. do 14. srpnja 2007. u Zagrebu; zajednički i po prethodnom dogovoru te u nakani da jednom trgovačkom društvu omoguće stjecanje znatne koristi plaćanjem fiktivnih usluga, znajući da ovo društvo niti jednom nije pružilo uslugu zakupa poslovnog prostora (korištenja dvorane) društvu s ograničenom odgovornošću; svojim potpisima odobravali plaćanje računa za korištenje dvorane ispostavljenih od tog trgovačkog društva.
Drugookrivljenik je u 10 navrata odobrio plaćanje računa u iznosu od 125.880,00 kuna, a drugookrivljenik za istu fiktivnu svrhu odobrio 192.600,00 kuna ulaznih računa trgovačkog društva. Okrivljenici su na opisani način pribavili tom trgovačkom društvu nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 318.480,00 kuna na teret društva s ograničenom odgovornošću.
