One najmlađe je u Karlovcu okupila Zimska likovna kolonija osnovana s iznimno plemenitom svrhom – za i zbog djece bez adekvatne roditeljske skrbi, štićenike Centra za pružanje usluga u zajednici "Vladimir Nazor. S voditeljima radionica istraživali su što je za njih sreća, a svoje su radove podijelili na izložbi, bok uz bok s profesionalnim, međunarodnim umjetnicima.
Sreća je za njih, kažu, umjetnost i druženje s prijateljima, igra i zabava... Znaju: radost je u malim stvarima.
"Volim crtati! Htio bih se baviti slikanjem. Zapravo sam napravio jednu sliku sa jednim tamo slikarom i ta slika je završila sad u Zagrebu negdje, na izložbi", ispričao je Karlo i dodao da je jako ponosan na to.
"Svake godine radimo različito jer dolaze novi slikari i radimo različite tehnike", objasnila je Tamara.
Ove godine, tehnikom art terapije.
"Crtanje, slikanje, modeliranje, ples, muzika kako bi izrazili neke svoje misli i osjećaje i to se na kraju procesuira. Nije važan talent ili finalni proizvod već sam proces", objasnila je umjetnica Lea Labrović, voditeljica radionice.
Taj proces, djeca kroz ovakve radionice najbolje uče, može izgledati svakako.
"Stalno nešto izrađujem, prvo napravim kaos i onda nešto lijepo ispadne", ispričao je Saša.
A sve kreativne i kaose organizacije već deset godina pod kontrolom drži selektorica Sonja.
"Zaista jedan od najdražih projekata kao nezavisnoj kustosici, jer ima tu jednu plemenitu i humanitarnu notu, a opet mi daje potpunu slobodu da organiziram zaista kreativne, maštovite i raznolike programe u području umjetnosti za najmlađe", rekla je Sonja Švec Španjol, povjesničarka umjetnosti i muzeologinja.
Za Nazoriće, koji nas podsjećaju kako za sreću ne treba puno. I od kojih možemo učiti o tome kako biti zahvalan i radostan. Ako im damo priliku.
