Nedavno smo objavili priču o mladima koji razmatraju odlazak iz Hrvatske. Pitali smo ih da nam kažu što im prolazi kroz glavu u tim trenucima prije donošenja odluke o odlasku ili ostanku.
Pročitajte i ovo
Neki su nam rekli kako će bez problema prerezati veze s ovom zemljom i vraćati se samo na godišnji dok su nam drugi priznali da nisu toliko hrabri i da bi im dom previše nedostajao.
Nastavno na tu priču počeli ste nam slati svoje priče. Danas izdvajamo onu 38-godišnjeg Petra koji je u Hrvatskoj ostao bez posla te ga bezuspješno tražio godinu i pol. Na koncu je posudio novac otišao u Irsku te uskoro će sa sobom povesti i cijelu obitelj.
Njegovu priču donosimo vam u cijelosti:
Prije sedam mjeseci sam otišao iz naše domovine u Irsku. Tražio sam ovdje posao godinu i pol, poslao sam u tih godinu i pol preko 1500 molbi. Bio na razgovorima od visokopozicioniranih radnih mjesta sudova, veleposlanstava, za posao vozača državnih dužnosnika pa sve do konobara, recepcionera, prodavača itd. Pa kako da vam opišem osjećaj kad ste očajni i hoćete raditi bilo što, a kad dođete na razgovor za posao kažu vam 'ako uđete u drugi krug kontaktirat ćemo vas.' Pa zar za nositi tacnu postoji i drugi krug razgovora za posao? Nakon bogatih sedamnaest godina radnog staža s 38 godina odlučio sam se na taj korak. Kao otac dvoje male djece, sa suprugom koja također ne radi nisam više mogao tako živjeti. Ni sam ne znam kako smo sve to uspjeli preživjeti, kad si izvrtim taj film u glavi. Znate, kad nemate ništa doma djeci da date za jesti i razmišljate kako dalje i kad i susjedi od kojih se nikada ne bi nadali donesu vrećicu sa slatkišima za djecu...
Posudio sam novce i kupio niskotarifnu avio-kartu u jednom smjeru gdje sam imao sreće i sat prije nego sam krenuo na put kontaktirao me je moj sadašnji poslodavac i rekao da dođem na razgovor za posao. Došavši u Irsku za dva dana sam počeo raditi. Ljudi, posla ima, nisu savršeni, ali plaća je svaki tjedan i tek sada nakon pola godine rada počeo sam tražiti bolja radna mjesta i gle - prvi dan pošaljem deset molbi i već popodne dobijem poziv da sutradan dođem na razgovor za posao.
U 'Lijepoj našoj', mogu se pohvaliti, čak ni s pismom preporuke i to od institucije s reputacijom gdje sam prije radio, nisam mogao ni konobariti.
Evo sada idem na plaćeni godišnji na petnaestak dana u Hrvatsku i vraćam se nazad, a u skorije vrijeme i svoju obitelj ću dovesti u Irsku,da ne budemo razdvojeni kao obitelj.
S te strane nije lako, ja ovdje oni tamo. Pa čak i moja majka mi je znala reći – 'sine, imaš svoj stan, auto i obitelj, zašto ideš? Eto za kraj odgovora kojoj sam joj ga dao - Što će mi i stan i auto ako nemam POSAO i ne mogu plaćati režije za taj stan i da ne mogu djeci kupiti najosnovnije stvari hranu'.
Petar, 38
