Nakon ove nepravomoćne odluke i Šešeljevog oslobađanja, vidite li vi odgovornost hrvatskih politika koje su malo ili ništa učinile da upozore na njegovu odgovornost u zločinima, pa i vašu osobnu odgovornost kao bivšeg dužnosnika?
Pročitajte i ovo
jak vjetar
Stanje na cestama stabilnije nego tijekom dana, no burno na moru: Zatvorene linije prema otocima
poruka šefa stranke
SDP skupio potpise za opoziv Vlade nakon afere koja je zaprepastila zemlju: "Možeš se u životu zeznuti, ali brate mili 30 puta..."
Naše razdoblje, ja sam taman otišao prije njegovog optuženja i kad smo mi ponovno došli na vlast postupak je završio. Dakle, ja govorim o periodu kada nismo mi, kao politička opcija, bili na vlasti, kad se odvijalo njegovo suđenje. Ali uvjeren sam da su kolege u međuvremenu odradile najbolji mogući posao. I da su dale Haagu sve što su mogle.
Međutim, mogu reći da u onom periodu prije, što se ne odnosi samo na ovu optužnicu, haaško tužiteljstvo je bilo izuzetno nesklono suradnji s nama. Oni jednostavno nisu htjeli prihvaćati naše dokumente, pa i u ovom predmetu, nisu nas htjeli uključit.
Zašto?
S jedne strane su govorili da se ne žele kontaminirat na način da nam neka država pomaže, a s druge strane prihvaćali su pomoć drugih država. Mislim da je tu bio na dijelu jedan pokušaj da se krivnja prebaci na razbijače Jugoslavije. Tu smo mi bili, a Srbija nije. I cijela krivnja je asimetrična. Ovo je nažalost jedna presuda koja to pokazuje.
Oni koji su pod njima, pa vi kad slušate danas ovo grozno obrazloženje da je velika Srbija prihvatljiva ideja. Vi kad pogledate iz ove presude i nekih drugi, što proizlazi? Oni koji su čuvali tu Jugoslaviju su u redu i njih nećemo kažnjavati. Po meni zato haaški sud nikada nije išao protiv JNA vodstva. S druge strane oni koji su ih razbijali, to smo mi bili, protiv njih ćemo ići do najviših razina. I to je ta asimetrija, ono što je najveća tragedija, žrtve nisu dobile nikakvu satisfakciju.
Gledate ove ljude, oni su stradali, a ovaj čovjek je za to kriv i to svi znamo. Jedan od najvećih krivaca, a sud koji je donio presudu nije donio ništa. Donio je nepravdu, za sad. Ipak ovo je prvostupanjska presuda, ajmo čekat žalbu.
I što sada, može li išta učiniti Hrvatska?
Hrvatska ono što mora napraviti, koliko se sjećam, barem jedna optužnica je dignuta protiv njega u Hrvatskoj, treba vidjeti što se od toga može spasiti. Ići u postupak po tome. Naravno ja nisam tu da govorim tko što treba raditi. Ali mogu reći da očekujem od njih da to naprave, kao što smo očekivali i prije. Prema tome treba ići, raspisati međunarodne tjeralice, tražiti izručenje i uvjetovati Srbiji.
Srbija ga također mora suditi. Srbija ako želi raščistiti sa svojom prošlošću, ako se želi definirati, želi ući u EU, ona mora riješit Šešelja. On je njima dostupan. Haag ga se riješio, za sada u ovom postupku, mi ne možemo doći do njega, ali Srbija može.
Ako Srbija želi ići dalje, ona mora riješiti Šešelja. On ne može biti politička figura, on ne smije sudjelovati u političkom životu, on treba biti u zatvoru. I to je tako i mi kao zemlja, kao država na tome moramo inzistirati. Svaka naša politika na tome mora inzistirati i u tome moramo biti jedinstveni. Ovo je jedna od onih stvari, kada se zagovara jedinstvo, u ovome trebamo biti jedinstveni.