Satnik hrvatske vojske koji je preživio Afganistan i onda, samo 6 sati nakon dolaska u svoju domovinu, mjesto gdje je mislio da je siguran, teško je stradao u prometnoj nesreći.
Marko Pavković ostao je bez obje noge, ali nije njegova tragedija ono zbog čega je postao nadahnuće mnogima, već njegova želja za životom, njegov optimizam i prije svega oprost ženi zbog koje leži u bolesničkoj postelji. 'Ja ne osjećam nikakve bolove jednostavno ta moja volja i taj moj entuzijazam jednostavno potiskuje sve to, i to nije ono isprazna priča, to mogu potvrditi i sestre, i svi koji vode brigu o meni, stvarno, pun sam entuzijazma i zahvalan sam sudbini što mi je podarila život, ostao sam živ, moglo je bit i puno gore', kaže za magazin Provjereno satnik Pavković.
Riječima nadahnuća i s osmjehom na licu dočekao nas je satnik Hrvatske vojske čija je potresna priča dirnula cijelu Hrvatsku. Prije 16 dana njegov život potpuno je promijenio kobni trenutak nepažnje jedne vozačice. Vozačice kojoj je nakon nesreće izmjereno 1,84 promila alkohola u krvi. 'To je splet okolnosti sudbinskih da je dovelo mene u to vrijeme na to mjesto, to je jednostavno tako sudbinski', smatra Pavković. Ženu koja mu je zapečatila sudbinu Marko ne osuđuje. '...ako smijem reći da ne dozvoljavam da tu ženu neko okrivljuje za nešto što ona nije napravila namjerno i da toj ženi isto tako treba pomoć i potpora kao što i meni treba', ističe on. Marko Pavković je 43-godišnjak, rođen u Sisku, a život je posvetio Vojsci. Od 91. kao pripadnik 1. gardijske brigade prošao je brojna ratišta. Višestruko odlikovan, školovao se, jer je svoju vojničku budućnost vidio u misijama. U Mazar-e-Sharifu proveo je šest mjeseci kao zamjenik zapovjednika osiguranja baze. Mladen Pukšec poznaje ga već 17-godina, a kao suborac iz Tigrova s Markom je bio i u Afganistanu.
Strahovita želja za životom
'Tijekom pripreme za samu misiju, on se izrazito veselio toj misiji, jer to je u biti kruna njegove vojničke karijere', rekao nam je Mladen Puškec stožer narednik, prvi dočasnik Tigrova i Markov prijatelj. Iz dva braka, Marko ima dvije kćeri, 8-godišnju Inyu i 15-godišnju Kim. Obje su stalno uz tatu u bolnici. 'Imam strahovitu volju za životom i ovaj imam te svoje cure, koje ono su mi cijelo vrijeme vodilja u misli da imam još toliko toga puno s njima odraditi i želim odraditi, tako da to mi je taj neki motiv dodatni', objašnjava satnik Marko. 'Jako ga volim i želim da što prije ozdravi', kaže njegova mlađa kći Inya.
Bio je to utorak i Marko ga se dobro sjeća, jer taj dan trebao je biti ispunjen srećom. 'Sve je išlo po planu, vratili smo se civilnim zrakoplovom, slijedio je postupak pregleda opreme i poslije toga smo otpušteni doma. Rekoh, pun sam dojmova, idem doma što prije da se istuširam da skinem odoru sa sebe da idem van s dečkima negdje ono malo se proveseliti, to nam je bio plan', priča on. Svojim Golfom krenuo je prema domu u Karlovcu, a na odvajanju za skretanje sa Slavonske avenije na Aveniju Većeslava Holjevca, lijevom stranom automobila zakačio je rubnik. 'Pukla mi je guma, osjetio sam da gubim kontrolu nad autom, dao sam žmigavac i skrenuo sam u desnu stranu u krajnju desnu traku i odlučio sam stati, i odlučio sam se u tom trenutku ono pošto sam uključio četiri žmigavca, idem označit mjesto i idem zamijeniti gumu', rekao je.
Trenutna bol, a ne prolazak života pred očima
Holjevačkom avenijom automobili konstantno jure, a u jednom od njih, bila je alkoholizirana vozačica. Marko nije uspio postaviti trokut, ona je zaustavljeni Golf primijetila prekasno. 'Ja sam bio znači poluokrenut prema prtljažniku jer sam vadio reflektirajući prsluk i trokut i, ono, u tom trenutku, valjda zadnji trenutak čovjek instinktivno osjeti da približava mu se opasnost, ali već je bilo kasno, ja sam osjetio i udarac i vidio sam i taj lim koji se gužva na mojim nogama, pošto je moj auto bio pod ručnom potegnut do kraja ono muški čvrsto, ona se odbila u biti od mene, osjetio sam ono u tom trenutku, ljudi kažu prolazi mu život kroz ovaj..ne prolazi život, jednostavno osjetite, ne znam, prolazi vas taj nekakav trenutni osjećaj boli, vatre, leda, ne znam', prisjeća se strašnog trenutka Marko.
Marko je nemoćno pao na pod, a vozačica je ostala u svom automobilu. Domagoj se s prijateljima, Sinišom i Branimirom, vraćao s koncerta. Manje od minute nakon sudara, prvi su se zaustavili na mjestu nesreće. 'Mi smo stali i vidjeli smo da ima jako puno krvi, pa vidjeli smo tu krv i otprilike odakle teče i uzeli smo zavoje i zamatali smo iznad toga, da probamo stisnuti da smanjimo to krvarenje', priča Domagoj Jaguljnjak. 'Vrlo bitna stvar je da su pravi istinski heroji ta tri dečka, ti dečki su u tom trenutku bili toliko pribrani da su se ponašali kao jedan iskusan kirurški tim, da su u istom trenutku dali jedan drugome zadaće tko otvara kutiju prve pomoći, tko otvara prvi zavoj, tko vrši podvez', hvali svoje spasioce Marko. Hitna pomoć je stigla iznimno brzo, no od siline udarca teško su bile ozlijeđene i kosti i meka tkiva. Za potkoljenicu nije bilo spasa.
Nevjerica i šok
'Peh je imao u tome što branici automobila su obično u toj visini da upravo u ovom djelu zgnječe potkoljenicu', objasnio je Berislav Turčić, pročelnik zavoda za traumatologiju KBC-a Zagreb. Jutro nakon amputacije, bivšu suprugu probudila je šokantna vijest. 'To je bilo strašno nešto, mislim, Inya je spavala još, nisam znala još uopće kako ću joj reći jer ona je očekivala taj dan tatu da će je pričekat pred školom, šok, šok za sve', rekla nam je Markova bivša supruga Nikolina. 'Taj dan smo se vratili iz Afganistana nakon šest mjeseci misije i par sati nakon toga kolega me nazvao i rekao mi je da je satnik Pavković nastradao jednostavno nisam mogao vjerovat, nevjerica, nevjerica i šok', kaže Puškec.
Prvi trenuci nakon nesreće bili su najteži. 'U početku prvih par dana nije bio baš razgovorljiv', rekao je Turčić, iz KBC-a Zagreb. Motivaciju za uspješan oporavak u najtežim trenucima, pružili su mu, mnogobrojni posjeti, od obitelji, prijatelja do najviših državnih dužnosnika. Na podršci Marko zahvaljuje i medicinskim sestrama, kao i liječnicima koji su mu objasnili mogućnosti koje pruža moderna medicina. 'Današnja protetika je tako savršena da se može hodati sasvim dobro, sa takvim protezama može i bicikl voziti', ističe Turčić. 'Svi očekuju od mene daju mi potporu i kažu ono očekujem od tebe da ćeš jednog dana završiti u paraolimpijskoj reprezentaciji hrvatske pa tko zna, možda i donesem neku medalju', kaže Marko, gledajući s optimizmom na svoju budućnost.
Nepokolebljiv optimizam
'Vidjet ću uz stručnjaka, čak evo profesor Davila, koji me operirao kaže, ja mislim da bi ti bio dobar skijaš, heh, optimizam mi je ono u svakom mom pokretu, u svom mom biću', naglašava on. Markov optimizam razveselio je i sve oko njega. Njegov oporavak trajat će još najmanje mjesec i pol, ističu liječnici. Nakon bolnice čeka ga rehabilitacija, a kada proteze budu gotove, moći će savijati noge u koljenu, što će mu omogućiti lakše kretanje. Ipak još je prerano prognozirati kada bi ih mogao dobiti. 'To sada ne bi mogao još odgovoriti jer još postoje defekti kože koje mi tretiramo, tako da je preuranjeno sada reći kada', rekao nam je Turčić. Predsjednik Josipović potvrdio je da će Pavković nakon rehabilitacije nastaviti raditi u Hrvatskoj vojsci. U posljednja dva tjedna Marku su pružili potporu mnogi, ali se nadao da će ga doći posjetiti i vozačica koja mu oduzela noge. Vozačica je jučer napokon skupila hrabrost. Željno iščekivani susret dogodio se, a Marko je u svome stilu, poručio vozačici da se isplače i da krene dalje.
Njoj je sud oduzeo vozačku dozvolu na 20 mjeseci, kažnjena je uvjetno sa 60 dana zatvora. Kaznu neće odslužiti ako u godinu dana ne počini novi prekršaj, a slijedi i kazneni postupak. Prepun volje za životom Marko si je već postavio plan za budućnost. 'Što prije prohodati, već imam ono...na dobrom sam putu, dobro radim, dobro vježbam imam super ekipu koja radi sa mnom vrhunskih stručnjaka i ja uvjeravam cijelu hrvatsku javnost da će to brzo biti, da vas neću iznevjeriti i da ćete me vrlo brzo vidjeti na kavici na nekoj špici negdje', obećava nepokolebljivi satnik. Marko je prije nesreće bio redoviti sudionik biciklijada. Doma ga čeka novi bicikl, koji je kupio prije odlaska u misiju u Afganistan. Uvjeren je da će ga nakon rehabilitacije, opet voziti. 'Ne gledam u prošlost što je bilo, ja uvijek gledam prema unaprijed', zaključio je.
