Vodimo vas na odjel patologije - među liječnike i medicinske tehničare koji na godinu pokopaju na stotine, ali i spase na tisuće ljudi!


Scenama koje inače gledamo samo na američkim televizijskim serijama, kamere ekipe Provjerenog prisustvovale su osobno. Jer, iako svi automatski njihov posao povezuju sa smrću, manje se zna da oni donose presudnu odluku, a to je je li uzorak koji su dobili na biopsiju maligan ili ne.

Vezani članci Smrt dvogodišnje djevojčice zgrozila je Hrvatsku Provjereno istražuje slučaj koji je zgrozio Hrvatsku: Ima li onih koji su mogli spriječiti kobni ishod, što kažu stručnjaci? Provjereno: Živi zid ih iskoristio i odbacio - 6 Bivši članovi Živog zida: "Stranka nas je iskoristila i odbacila. A sad nam zbog njih prijete ovrhe". Tajnik stranke uzvraća: "To su cvilidrete i mentalni balavci"

Prostoriju para miris dezinficijensa. Oni, zakamuflirani od glave do pete, neprepoznatljivi. U praktički sterilnim uvjetima rade nimalo čist posao. Noćnu moru mnogih.

'Samo gledam da ne probušim crijeva jer onda će zasmrditi pa će biti problematično', govori Monika Ulamec, specijalstica patologije, dok stoji nad tijelom gospođe.

'Odmah zovi! To je Horvatinčić! Otići će, nećemo dobiti ništa'

Nekoliko metara dalje nalazi se soba koju patolozi zovu priprema. Na stolu je 60-ak centimetara dugačko crijevo. Ljudsko. Sumnja se na karcinom.

'Većina ljudi ustukne, ali sam se ja na to već navikla', kazala je Alma Demirović, specijalist patologije, KBC Sestre Milosrdnice.

Dio je to čovjeka koji je i dalje živ. A na Almi je da potvrdi ili opovrgne uzrok zbog kojeg je završio u bolnici.

'Iskreno, mislim da je puno teže gore gledat kako ti ljudi umiru nego vidjet tijelo koje je tu već završen čin', govori Alma.

Unatoč uvriježenom mišljenju, patolozi nisu ti koji samo gledaju smrt. Oni se protiv nje bore.
Uzorke koje Alma uzima, završavaju u laboratoriju. Čak 24 tisuće sličnih na godinu, samo u ovoj Klinici. Najstarijoj takvoj u zemlji.

'Javnost ne zna šta mi radimo, svi misle o sjajnim scenama iz CSI-a u kojim se sve to napravi za pet minuta', rekao nam je prof. dr. Božo Krušlin, predstojnik klinike za patologiju, KBC-a Sestre Milosrdnice.

Za njih rutina. Smrt je dio njihova posla. Kako to samo ružno zvuči. No to je istina. Nema tu mjesta za previše razmišljanja. Samo onoliko koliko je potrebno kako bi se posao napravio maksimalno profesionalno.

'Recimo ono što razmišljam je to kako su mi tupi noževi, to me jako živcira', rekla je specijalistica Ulamec.

Eksperiment Provjerenog - Usred bijela dana, na cesti je muškarac vikao, vrijeđao i naguravao ženu

Vade se svi organi. Nama pomalo mučno. Oni na to navikli. Nakon što izvade sve, uzimaju uzorke i spremaju. Prizori su to od kojih bi rijetki ostali na nogama.

'Nije vam svejedno naravno ali moramo se tako isprogramirat da taj dio popusti nakon što napustimo posao jer kad bi svi živjeli s tim što vidimo svakodnevno onda to ne bi bilo dobro, ni za nas, ni za familiju, a ni za posao u konačnici', kazala je specijalistica Alma Demirović.

Bez gađenja ili straha. Emocijama nema mjesta u ovim prostorijama. Ovo je posao, kao i svaki drugi. Barem tako kažu oni koji se njime bave.

Oblačenje pokojnika, finalni je dio. Jedino što nakon zatvaranja ovih vrata slijedi jest, posljednji ispraćaj. A onda, za ove ljude slijedi najteži dio posla - otrkiti uzrok smrti koji će se znati tek nakon mikroskopske obrade na kojoj radi cijeli jedan odjel.

'U svim dijagnostičkim laboratorijima možete uzorak ponoviti ako mu se nešto dogoditi. Ovdje ne.
Ne možete pacijentu reći dajte još jedanput, to je to i ništa više', objašnjava glavna inženjerka u laboratoriju, Jasna Matić.

Svako tkivo, slaže se u ove parafinske kocke. I šalje u laboratorij. I ovo je dio patologije. Možda i najvažniji. No ne i onaj koji nam prvi padne na pamet kad spomenemo patologiju, Tu se obavlja najveći dio posla. Na stotine nalaza na dan. Ponekad u samo nekoliko minuta treba odrediti u kojem smjeru će krenuti nečiji život.

'Trebate napisati dijagnozu u kojoj ćete naložiti da nekom odstrane dio tijela, tipa dio jetre, bubreg, pa i ruku, nogu. Najveći stres je povezan sa operacijama jer za vrijeme jedne takve mi moramo napraviti biopsiju pa moramo odrediti jel nešto maligno ili ne', objašnjava prof. dr. Krušlin.

'Poneklad je lijepo jer napišemo dijagnoze koje oslobode ljude svake sumlje i nastave prpošno živjeti' kazala Alma Demirović.

Jesu li čudni ili hrabri, je li njihov posao grozan ili plemenit? Vjerujemo da će mišljenja biti podijeljena. Činjenica jest, to su ljudi koji se o nama brinu i kad nas više nema. A čine sve, da im na odjelu završimo što kasnije.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook