Galerija
Nektarine, koje je vlasnik zapustio jer na njima ne može ili ne zna zaraditi, nalaze se u Mladenovu susjedstvu.
"Imamo tu žalosnu činjenicu da nam otkupni centri uzimaju 4 i pol kune. A proizvodna je cijena između 5 i 5 i pol kuna, pa sad izračunajte koliko smo na gubitku" rekao je vlasnik OPG-a Mladen Arbanas.
Na gubitku su jer te su cijene primjerice u Italiji i do 3 kune niže, dijelom zbog manjih nameta i jeftinijih pesticida i gnojiva. I kad se pribroje troškovi prijevoza do hrvatskih tržnica i trgovina - talijanska je breskva u Hrvatskoj i dalje jeftinija od one koju proizvedu domaći uzgajivači.
"Jednostavno, ljudi nemaju gdje plasirati svoj proizvod."
Zbog čega, što se dogodilo?
"Pa, slušajte, prije ulaska u Europsku uniju još se i moglo. Ušli smo na tržište od 500 milijuna ljudi neorganizirani, razjedinjeni", kaže vlasnik OPG-a Krešimir Župan.
Drugim riječima, domaći uzgajivači još nisu shvatili da je Europska unija, čiji smo dio, jedno tržište, ali preveliko da bi svatko od njih mogao samostalno opstati.
Dio je to razloga zbog kojeg u Ravnim kotarima ove godine gotovo nitko nije ugovorom uspio unaprijed osigurati otkup bresaka. Ispada tako da se proizvodi napamet i potpuno stihijski.
Jer igra se na tržištu promijenila, a mentalitet hrvatskog poljoprivrednika ostao isti. Najlakše je očekivati da će se breskve prodati same od sebe. Ili nasade zapustiti, a krivnju za neuspjeh, kao i uvijek, prebaciti na uvoz.
