Armenija, zemlja od gotovo tri milijuna stanovnika stješnjena između Turske, Azerbajdžana, Irana i Gruzije, u nedjelju glasa na izborima koji se s pravom opisuju kao najvažniji od njezina osamostaljivanja 1991. godine.
Parlamentarni izbori zapravo su referendum o tome hoće li Armenija skrenuti prema Europi ili ostati u ruskoj orbiti. Odgovor će imati dalekosežne posljedice daleko izvan južnog Kavkaza.
Kako bi se razumjeli ovi izbori, potrebno se vratiti na 2023. godinu i gubitak Gorskog Karabaha. Borba za kontrolu nad tom regijom bila je pokretačka snaga armenskog pokreta za neovisnost devedesetih godina prošlog stoljeća, a njezin gubitak lišio je armenski nacionalizam ključnog temelja.
No paradoksalno jest što je taj traumatičan poraz otvorio vrata geopolitičkom preokretu: Rusija, koja je desetljećima nastupala kao armenski zaštitnik, nije prstom mrdnula dok je Azerbajdžan vojno preuzimao enklave u kojima je živjelo više od stotinjak tisuća etničkih Armenaca.
Armenija je tada optužila Rusiju da nije ispunila sigurnosne obveze i počela se vidljivo zbližavati s političkim zapadom.
Gubitnik, ali favorit
Nikol Pašinjan je čovjek koji stoji iza tog preokreta, a i koji snosi odgovornost za gubitak Karabaha. To ga čini jednom od najzanimljivijih figura suvremene europske politike: omražen, osporavan, a ipak favorit.
Prema nedavnim anketama, namjera glasanja za njegovu stranku Građanski ugovor iznosi oko 32 posto među svim ispitanicima, a 38 posto među sigurnim biračima.
Izazvat će ga tri oporbena bloka. Savez Jaka Armenija koji podupire rusko-armenski milijarder Samvel Karapetjan, Armenski savez predvođen bivšim predsjednikom Robertom Kočarjanom i stranka Prosperitetna Armenija na čelu s poduzetnikom Gagikom Carukjanom.
Sva trojica dijele prorusku orijentaciju, ali ne i jedinstvenu strategiju. Po trenutnim izbornim pravilima, stranka može relativno skromni udjel glasova pretvoriti u dominantnu parlamentarnu poziciju ako su konkurenti razjedinjeni i upravo to pogoduje Pašinjanu.
Karapetjanov slučaj posebno je slikovit. On je prvotno uhićen nakon što je stao u obranu Armenske apostolske crkve koja je u političkom i ideološkom sukobu s Pašinjanovom vladom, a vlasti su mu brzo uručile optužbe za pozivanje na nasilno preuzimanje vlasti i pranje novca.
Suočava se i s optužbama za utaju poreza i pronevjeru imovine, a nalazi se u kućnom pritvoru.
Armenski ustav brani dvojnim državljanima ulazak u parlament ili premijersku funkciju, što Karapetjana diskvalificira jer ima rusko, ciparsko i armensko državljanstvo, zbog čega kampanju formalno vodi njegov nećak Narek Karapetjan. Armenski mediji bliski Pašinjanu objavili su navodne dokumente koji pokazuju ruske planove za rušenje Pašinjana i veze između Karapetjana i Putina.
Rusko uplitanje
U Armeniji se mjesecima odvija intenzivna medijska borba za glasove. Moskva je pokrenula intenzivnu dezinformacijsku kampanju u Armeniji u potpori proruskim opozicijskim kandidatima, a Reuters je, pozivajući se na zapadne obavještajne dužnosnike, izvijestio da Rusija planira transportirati desetke tisuća armenskih birača iz Rusije kako bi utjecala na izbore.
Europski parlament usvojio je rezoluciju supine Renew Europe kojom se zahtijeva hitan angažman za zaštitu integriteta glasanja, uz napomenu da su na djelu dezinformacijske kampanje, kibernetički napadi, ilegalno financiranje kampanja i mobilizacija oligarhijskih mreža radi destabilizacije armenskog demokratskog procesa.
Eurospka Unija nije ostala samo na rezolucijama, početkom svibnja Erevan je ugostio osmi samit Europske političke zajednice i prvo ikad održani armensko-europski susret na razini šefova država.
Na samitu je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen bila nedvosmislena: "Armenija je dugo bila cijenjen član šire europske obitelji. Vaša mirna Baršunasta revolucija 2018. pokazala je predanost vaše zemlje temeljnim europskim vrijednostima - demokraciji, vladavini prava i temeljnim slobodama. Danas želim izraziti naše čvrsto partnerstvo s Armenijom."
Moskva je uzvratila svim polugama koje ima na raspolaganju i nije stala na riječima. Rusko ministarstvo vanjskih poslova 30. svibnja povuklo je veleposlanika u Armeniji Sergeja Kopirkina na konzultacije "zbog koraka armenskog vodstva prema EU-u, koji potkopavaju suradnju u okviru Euroazijske ekonomske unije".
Putin je eksplicitno upozorio da bi, ako Armenija prihvati standarde EU-a, Moskva "ukinula" svu ekonomsku integraciju s Erevаnom i armenski bi državljani trebali dozvole za rad u Rusiji.
Rusija je u međuvremenu blokirala uvoz armenskog cvijeća, mineralne vode i niza poljoprivrednih proizvoda zbog navodnih zdravstvenih nepravilnosti.
Čelnici Euroazijske ekonomske unije (EAEU) na samitu u Astani izdali su zajedničku izjavu upozoravajući da armenski planovi pristupanja EU-u predstavljaju "ozbiljne rizike za ekonomsku sigurnost svih zemalja EAEU-a" te zatražili da Erevan što prije raspiše referendum o izboru između EU-a i EAEU-a. Pašinjan je namjerno preskočio taj samit.
Putin je ponovio raniju paralelu s Ukrajinom, pojasnivši da je "kriza u Ukrajini počela u trenutku kada je Ukrajna pokušala pristupiti EU-u" te naglasio da je članstvo u oba bloka istovremeno "nemoguće".
Trumpov projekt
Na tu kombinaciju diplomatske podrške i egzistencijalnih prijetnji odgovorio je i Washington. Donald Trump je poručio kako Pašinjan "potpuno dijeli njegovu viziju mira i prosperiteta za Armeniju i cijelu regiju Južnog Kavkaza" te mu dao "potpunu i totalnu podršku za reizbor 7. lipnja 2026."
Državni tajnik Marco Rubio posjetio je Armeniju krajem svibnja i potpisao sporazume o strateškom partnerstvu, kritičnim mineralima i TRIPP koridoru.
TRIPP (Trumpov put za međunarodni mir i prosperitet) projekt je izgradnje 43 kilometra dugog cestovnog i željezničkog koridora kroz južnu Armeniju koji bi povezao Aziju i Europu zaobilazeći Rusiju i Iran.
U okviru sporazuma SAD drži 74-postotni udio u razvojnoj kompaniji TRIPP, uz puni armenski suverenitet nad svim projektnim područjima.
Armenski premijer Pašinjan i azerbajdžanski predsjednik Alijev uz Trumpovo posredovanje već su 8. kolovoza 2025. u Bijeloj kući parafirali mirovni sporazum i potpisali zajedničku deklaraciju no formalna ratifikacija još nije provedena, a mnoga ključna pitanja implementacije ostaju otvorena i vezana uz rezultate izbora.
Malo je zemalja u kojima bi se na jednom glasačkom listiću istovremeno moglo odlučivati o miru ili ratu, o jeftinom plinu ili europskim vrijednostima, i o tome hoće li mirno geopolitičko napuštanje ruske orbite postati moguće i za neke druge postsovjetske države koje pažljivo promatraju što se događa u Erevanu.
-
NepojmljivoStrahota na groblju u okolici Zagreba: "Pa zar ovo nije krah čovječanstva?"
-
priča provjerenogInternet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..."
-
"Povijest će ovo pamtiti"Zelenski objavio pismo Putinu: "Ukrajina predlaže završetak rata". Stigao mu odgovor iz Moskve
