Kakva je prometna kultura Hrvata? Poštujemo li prometne znakove? Pitate li svakodnevne sudionike u prometu, posebno one u većim gradovima, odgovor bi vjerojatno bio jednoznačan i negativno konotiran. Rijetki su oni koji u prometu barem jednom nisu svjedočili očiglednom kršenju najstrožih zabrana ili znakova izričitih naredbi. Prolasci kroz crvena svjetla, vožnja 'žutim' trakama, nepoštovanje prednosti pješaka na pješačkom prijelazu, ali i neoprezna pretrčavanja pješaka na crveno svjetlo. Nabrajanje bi potrajalo.
Pročitajte i ovo
Međutim, statistika MUP-a za prvih pet mjeseci ove godine nudi drugačiju sliku. Ukupan broj prekršaja u prometu, koji za posljedicu nisu imali prometnu nesreću, smanjio se 3,1posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Čitajući detaljnije, podaci bude optimizam. Broj sankcioniranih prolazaka kroz crveno svjetlo na semaforu smanjio se 12,7 posto, no i dalje je 2.907 vozača igralo 'ruski rulet' riskirajući ne samo svoj život, nego i život onih koji se, igrom sudbine ili kako već, zateknu na istom raskršću u isto vrijeme.
>> Na putu nesavjesnog vozača našla se naša ekipa i umalo stradala!
Češće smo poštovali i prometne znakove, a bili smo obzirniji i prema pješacima. 'Samo' 3.153 puta smo im oduzeli prednost za razliku od 4.274 puta prošle godine u istom razdoblju. Pohvalimo i pješake. Izgleda da i oni polako shvaćaju čemu služi crveno svjetlo na semaforu. Čak 10,9 posto manje činilo je ovaj i slične prekršaje u prometu. Dakle, s jedne strane imamo percepciju kako se prometni znakovi i propisi sve češće zanemaruju, a s druge strane statistika MUP-a to pobija.
Nepoštovanje žutog i crvenog svjetla na semaforu
Za ovaj dio istraživanja HAK je izabrao križanje Ulice kneza Branimira i Svetica u smjeru istoka. Razlog je jednostavan. Često na putu od kuće do posla baš ovdje svjedočimo prolascima kroz žuto i crveno svjetlo, iako je situacija slična, ako ne i gora, na brojnim drugim zagrebačkim rakršćima. Brojili smo 1 sat u kojem se 45 puta izmjene zeleno i crveno svjetlo. U tih 45 intervala raskrižjem je prošlo 945 vozila. Ona vozila koja skreću lijevo nisu brojali jer imaju posebnu strelicu koja se uključuje nakon uključivanja crvenog svjetla za ravno. U trenutku uključivanja žutog svjetla ukupno se 30 vozila u sat vremena zateklo na rubu ili neposredno izvan dogovorene zone 40 metara od raskrižja.
>> Na cestama sve više pijanih biciklista
Njih 18 nastavilo je vožnju, a 5 ili oko 18 posto nije uspjelo ući u raskrižje tijekom trajanja žutog svjetla, nego su prošli kad je na semaforu već bilo uključeno crveno svjetlo. Odmah su detektirali i najveći problem. Prije samog raskrižja je ravni dio ceste u duljini nekoliko stotina metara s ograničenjem brzine od 60 km/h.
Većina vozača prilazi raskrižju s većom brzinom i problem je što jednostavno ne stignu na vrijeme zakočiti, tj. radije se odlučuju za snažnije ubrzanje. Za takvu odluku pravo im donekle daje Zakon o sigurnosti prometa na cestama s odredbom da vozilo ne smije prijeći crtu zaustavljanja niti smije ući u raskrižje ako se u trenutku kad se žuto svjetlo pojavi nalazi na takvoj udaljenosti od prometnog svjetla da se može na siguran način zaustaviti.
Dakle, ako procijenite da se ne možete sigurno zaustaviti, produžite. Procjena što je sigurno prepuštena je vozaču te poslije policiji i sudu, no činjenica je da svi oni koji ne mogu stati u 40 metara voze brzinom većom od dopuštene ili jednostavno zanemaruju pojavu žutog svjetla.
Sad su imali podatke za usporedbu, pa je trebalo posjetiti susjednu nam Sloveniju. U Mariboru su pronašli slično raskrižje, riječ je o križanju Ulice Pariške komune i Titove ceste. Semafori s 40 intervala u sat vremena i prosječno 920 vozila po satu. Očekivali su slične, ako ne i bolje rezultate nego u Zagrebu, no slovenski vozači su se pokazali drskijim od hrvatskih.
>> Vozači, biste li iz prve položili ovaj test?
U sat vremena zabilježili su 24 prolaska kroz žuto svjetlo, od čega 12 kroz crveno. Dakle, 50 posto onih koji su odlučili ubrzati na pojavu žutog svjetla to je počelo činiti s takve udaljenosti i takvim intenzitetom da nisu uspjeli proći kroz raskršće. Zato su nas austrijski vozači ugodno iznenadili.
Na križanju Radetzkystrasse i Wielandgasse u sat vremena izmjeni se 54 intervala crvenog i zelenog svjetla, a prođe 1.465 vozila. Pa ipak, samo 15 automobila prošlo je kroz žuto prema prije opisanim kriterijima, a ni jedan kroz crveno. Nije sve ni u kulturi austrijskih vozača. Naime, uključivanju žutog i crvenog svjetla prethodi zeleno treptavo svjetlo, a to se pokazalo vrlo učinkovitim rješenjem u smanjivanju broja nedopuštenih prolazaka kroz raskršće.
Prolazak na znak STOP
Znak izričite naredbe koji zahtijeva potpuno zaustavljanje vozila na križanju s cestom s prednosti prolaska većina vozača u Zagrebu, pokazalo je HAK-ovo istraživanje, shvaća kao popularno zvani 'trokut', tj. znak koji označava križanje s cestom s prednošću prolaska.
Drugim riječima, uspore na prilazu znaku, no rijetko tko doista i zaustavi vozilo. Snimali su promet na križanju Ulice Mile i Divka Budaka. Za one koji bolje poznaju Zagreb, to je križanje kod okretišta tramvaja Borongaj, ono koje vodi prema ulazu na zapadnu tribinu Dinamova stadiona. Birali su raskršće gdje postavljeni znak stop ima smisla jer ima puno raskršća gdje bi 'trokut' bio puno prikladniji (npr. spajanje Ulice Frana Folnegovića na Slavonsku aveniju).
>> Školarci u prometu: 'Moram imati kacigu i štitnike'
Uglavnom, raskršće je pregledno, no teško je procijeniti brzinu kojom dolaze vozila Ulicom Mile Budaka iz smjera Branimirove ulice i postavljanje znaka stop u potpunosti je opravdano. Treba još napomenuti da nismo uzimali u obzir situacije u kojima vozilo nailazi na promet po cesti s prednošću prolaza jer tada se očito mora zaustaviti bez obzira na znak.
Nakon sat vremena rezultati su poražavajući. Kad je na tom raskrižju najfrekventnije, u jutarnjim satima, od 34 dolazaka na znak STOP, samo su se dva vozila zaustavila. Jedno je bilo vozilo autoškole, a drugo je imalo registracijske oznake drugoga grada. Situaciju donekle može opravdati činjenica da raskrižjem prolaze uglavnom stanovnici obližnjih kvartova koji poznaju prometnu situaciju i time su samouvjereniji, no ignoriranje znaka svejedno zapanjuje.
Dapače, trubi se onima koji previše uspore, bez da su stali, na što ih obvezuje zakon. U Mariboru je situacija puno bolja. Na Trgu Borisa Kidriča nešto je frekventnije, zabilježili smo 112 dolazaka na znak stop, no 31 posto vozača je postupilo prema naredbi znaka i potpuno zaustavilo vozilo. U Grazu je teško bilo uopće pronaći raskršće sa znakom stop (većina raskršća regulirana je svjetlosnom signalizacijom), pa smo morali otići do obližnjeg Leibnitza. Ondje smo bili u ulici Hasendorferstrasse i situacija je dijametralno suprotna onoj u Zagrebu. Od 48 dolazaka na znak stop, 40 vozila ili 83 posto potpuno se zaustavilo.
Neustupanje prednosti pješacima
Za ovu prometnu situaciju u Zagrebu odabrali su obilježeni pješački prijelaz, i to na križanju Martićeve i Tuškanove ulice, preko puta tržnice kraj Kvaternikova trga. Tu je radnim danom, a posebno subotom prava košnica.
Rijeka ljudi koja se slijeva na pješački prijelaz pravi je test za vozače koji nailaze. Pri tome su, ponovno radi veće vjerodostojnosti, u obzir uzimali samo situacije u kojima pješak pokazuje namjeru da stupi na pješački prijelaz jer, očito, kad već stupi i hoda, vozač nema drugog izbora nego stati. U sat vremena zabilježili su 98 takvih situacija. Samo u njih 24 ili mizernih 24,4 posto vozači su pravilno propustili pješaka, dok su u ostalim ili produžili kao da pješak ne postoji ili vozili slalom izbjegavajući ga.
>> VIDEO: Pogledajte kartu najopasnijih cesta u Hrvatskoj!
U 12 situacija su dva i više vozila prošla prije nego što je pješak uspio prijeći prijelaz. Ono što je zanimljivo, u tih sat vremena nisuprimijetili da se itko buni na očito kršenje prava pješaka. Kao da je vladao neki prešutni dogovor u kojem se očito krši zakon, no većina ipak vodi računa da se nekom nešto ne dogodi. Jer ni pješaci nisu bez grijeha. Kad se automobil zaustavi, okruže ga sa svih strana, pa se čini da će ga kao kakvo pleme napasti vrećicama i cekerima s placa.
U Mariboru je više pozitivnih primjera. Od 64 situacije na pješačkom prijelazu u Ulici heroja Bračića, u njih 60 posto vozači su propustili pješake, a sad već očekivano Graz zaslužuje najveću ocjenu po pitanju vozačke kulture. Tamo su, na Elisabethiner Gasse, upisali kako je dojmljivih 87,5 posto vozača postupilo prema pravilu i stalo na vrijeme kako bi propustili pješake.
Nepoštovanje crvenog svjetla za pješake
Osim vozila, zanimalo ih je kako se u prometu ponaša njegova najbrojnija skupina sudionika - pješaci. U subotnje prijepodne odšetali su do popularnog zagrebačkog 'zelenog vala' i stali na pješačkom prijelazu kraj križanja Trga kralja Tomislava i Ulice baruna Trenka.
Ovaj se prijelaz nalazi na žili kucavici koja vodi od zagrebačkoga Glavnog kolodvora do Trga i vrvi pješacima. Imali su što vidjeti. Od 300 pješaka koje je zateklo crveno svjetlo na semaforu, njih 180 ili 60 posto prošlo je prijelazom.
Kao olakotnu okolnost možemo uzeti činjenicu da subotom 'zeleni val' nije prenapučen vozilima i da je većina pješaka prelazila na crveno u trenutku kad su vozila bila zaustavljena na prethodnim semaforima.
No, bilo je tu i zaista opasnih situacija. Najveći problem je odsutnost pažnje, jer kad više pješaka krene na crveno, dobar dio ostalih ih slijedi po inerciji uopće ne provjeravajući dolazi li vozilo.
>> Naša kamera ulovila policijski auto u prekršaju
Po pitanju profila pješaka koji prolaze, pravila nema. Muško, žensko, staro i mlado. Jedino su kod nekih stranaca, turista, primijetili nedoumice oko prelaska, no očito se brzo prilagode kulturi u kojoj su se našli, pa i oni sami već na sljedećem prijelazu staju samo ako baš nailazi vozilo.
Na križanju Partizanske i Prešernove ulice u Mariboru sasvim drugačija slika. U sat vremena od 320 pješaka u podjednakom broju intervala kao i u Zagrebu, samo njih 36 ili 11,3 posto nije poštovalo crveno svjetlo. U Grazu su bili na nešto prometnijem pješačkom prijelazu. U sat vremena izbrojali su 520 pješaka, a samo 50 ih je prošlo na crveno. To je oko 9,6 posto.
Treba naglasiti i zajednički nazivnik Maribora i Graza. Pješaci prolaze na crveno pojedinačno, tj. jedan prođe, no drugi ga ne slijede nego čekaju. Manje su povodljivi od pješaka u Hrvatskoj.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
