Obavijesti Video Pretražite Navigacija
Tko je skrivao istinu

'Rudarski rov Barbara godinama je skrivan'

Slika nije dostupna
Slika nije dostupna
Slovenski rudarski rov Barbara na području Hude Jame godinama je bio dobro skrivan dio mozaika o stradanjima u završnici Drugoga svjetskoga rata i odmah nakon njega, a bila je to jedna od 'usputnih', za neke, i posljednja postaja križnog puta, izjavila je Martina Grahek-Ravančić, suradnica na projektu 'Ljudski gubitci Hrvatske u Drugome svjetskom ratu i poraću' Hrvatskog instituta za povijest.

Kako navodi, po dostupnim sjećanjima pretpostavljalo se da u rovu Barbari ima najviše slovenskih domobrana koji su dovoženi iz logora Teharje kod Celja te pripadnika Oružanih snaga NDH i njemačke vojske. 'Neka svjedočanstva upućuju da bi slična grobišta mogla postojati i u rudnicima kod Hrastnika', izjavila je. Žicom vezane kosti, smrskane lubanje ili prostrijelne rane - detalji su, kako napominje, koji se mogu naći i u grobištima u Teznu, Zgornjoj Hudinji, Konfinu I. i drugima.

Pročitajte i ovo Slika nije dostupna Tomislav Karamarko o Hudoj Jami 'Samo bolesni um to može učiniti' Slika nije dostupna Pahor i Tuerk o otkriću Huda Jama: Žestoke polemike između ljevice i desnice

Primijenjene metode, trajanje i masovnost zločina jasno govore da to nije moglo biti tek djelo pojedinaca, koji su se 'odmetnuli' od načelne upute, pa je stoga vidljivo da je o 'likvidaciji' odlučeno u najvišem jugoslavenskom komunističkom vrhu, izjavila je. Dodala je kako to 'ne znači zanemarivanje, a još manje isključuje odgovornost pripadnika jedinica na terenu'. Martina Grahek-Ravančić smatra kako o tome zadnju riječ trebaju dati odgovarajuće ustanove, jer pitanje procesuiranja zločina prelazi okvire povjesničarske struke.

>> 'Samo bolesni um to može učiniti'

>> Kosor: Moraju se saznati imena nalogodavaca ovog jezivog zločina

Kao što je poznato, u svibnju 1945. mnoštvo raznih vojski i civila (do sada ne postoje neki konkretni brojčani podaci) pošlo je prema zapadu, nadajući se zaštiti zapadnih saveznika. Na pregovorima u bleiburškom dvorcu Britanci odbijaju predaju Oružanih snaga NDH i prenose je na jedinice Jugoslavenske armije, nakon čega počinje dugotrajan put povratka. Na tom putu pridruživali su im se i zarobljenici koji su, uspjevši se probiti u savezničku zonu, naknadno (do kraja svibnja) repatrirani brojnim željezničkim transportima.

>> Huda Jama: Žestoke polemike između ljevice i desnice

>> Tuerk zbog izjave da je grobnica drugorazredna tema pozvan na ostavku

'Posebno teška dionica povratka bila je kroz Sloveniju, o čemu svjedoči gotovo 600 do sada utvrđenih grobišta. Pitanje je što je sve zapravo podrazumijevala 'opreznost i predostrožnost' koja je bila naložena jedinicama JA pri sprovođenju zarobljeničke kolone', rekla je. Drži kako se vjerojatno nikad neće doznati točne brojke ukupnih stradanja i što se sve događalo u svibnju 1945., te kako je nedopustivo da se ta činjenica rabi samo s jednim ciljem, a to je da se relativizira problem.

Podsjeća na sjećanje u kojem stoji: 'Nisu nam sudili. Niti su nas ispitivali, niti su proveli bilo kakvu istragu. Imena nam nisu popisali, čak nas nisu ni prebrojili. U smrt su nas poslali jednostavno i nehajno, bez ikakvih ceremonija, bez smrtopisa, bez žurbe, bez uzbuđenja.' Martina Grahek-Ravančić na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu magistrirala je o temi 'Bleiburg i križni put u historiografiji, publicistici i memoarskoj literaturi'.

Još brže do
svakodnevnih vijesti.

Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju
Još aktualnosti
Još vijesti
Pretražite vijesti

Budite u tijeku s najnovijim događanjima

Obavijesti uključene