Bartol Kašić, isusovac i jezikoslovac s otoka Paga, napisao je prvu gramatiku hrvatskoga jezika. Začetnik je jezikoslovne tradicije i znanstvenog proučavanja jezika, a njegovo djelo Institutiones linguae Illyricae postalo je temelj kasnijeg standardiziranja hrvatskoga jezika i neizostavan dio naše jezične baštine.
Rođen je 15. kolovoza 1575. u Pagu, malom otočkom mjestu koje je tada pripadalo Mletačkoj Republici. Rano je pokazivao iznimnu darovitost za učenje i jezike, a već kao mladić stupio je u Družbu Isusovu, red poznat po obrazovnoj i duhovnoj disciplini. Nakon osnovnog školovanja u rodnom kraju školovanje je nastavio u Ilirskom kolegiju u Loretu, a zatim u Rimskom kolegiju. U Italiji je proveo najveći dio svoga života. Najdulje je djelovao u Rimu, u središtu tadašnjega katoličkog i kulturnog svijeta, gdje je predavao u poznatom i uglednom Rimskom kolegiju (Collegium Romanum). Ondje je usavršio znanje gramatike, retorike i teologije te surađivao s brojnim uglednim isusovcima. Kašić je bio i putnik, više je puta boravio u hrvatskim krajevima, osobito u Dalmaciji i Dubrovniku, gdje je prikupljao građu za svoja djela. Posebno se isticao misionarskim radom među južnoslavenskim narodima. Nastojao je širiti vjeru, ali i poticati pismenost na narodnom jeziku. Umro je 28. prosinca 1650. u Rimu.
Prva hrvatska gramatika
Najpoznatije Kašićevo djelo je Institutiones linguae Illyricae libri duo (Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige) iz davne 1604., a godina njegova tiskanja smatra se jednim od najvažnijih datuma u povijesti hrvatskoga jezika.
Gramatiku je napisao kao mladi učitelj u Rimskom kolegiju po nalogu generala isusovačkog reda Klaudija Aquavive. Zadatak mu je bio izraditi priručnik hrvatskoga jezika za isusovačke misionare kako bi lakše učili jezik naroda na istočnoj obali Jadrana kojemu su dolazili propovijedati. Djelo je napisano na latinskom jeziku, ali opisuje hrvatski, tada uobičajeno i često nazivan ilirskim. U to vrijeme u Europi su se širile ideje humanizma i renesanse, koje su poticale brigu o narodnom jeziku. Kašić u gramatici ne opisuje nijedan dijalekt u čistom obliku, već stvara svojevrsni prosjek čakavsko-štokavskog jezika kakav je postojao u književnoj praksi, tj. osnova gramatike je čakavska, ali ima i štokavskih elemenata. Na taj način njegova gramatika postaje prvi sustavan opis hrvatskog jezika i postavlja temelj za kasnije proučavanje, normiranje i standardizaciju, temelj onomu što će stoljećima kasnije postati hrvatski standardni jezik.
U Osnovama ilirskoga jezika sustavno je opisao fonetiku, morfologiju i sintaksu jezika, tj. iscrpno je objasnio glasove, padeže, glagolske oblike i sintaksu jezika koji naziva ilirskim.
Prvo izdanje toga vrijednog djela tiskanog u Rimu danas se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Ostala djela
Kašić je bio i važan prevoditelj i pisac djela vjerske tematike. Preveo je Bibliju na hrvatski jezik, što predstavlja izniman pothvat toga vremena iako prijevod, zbog zabrane, nije tiskan za njegova života. Ostao je u rukopisu do 1999. godine.
Napisao je i Ritual rimski, prvi obrednik na hrvatskom jeziku i prvo tiskano Kašićevo djelo na narodnom jeziku, književno-didaktičko djelo Perivoj od djevstva, duhovnu tragediju Sveta Venefrida te brojne originalne i prilagođene crkvene tekstove. Zbog toga ga je najprimjerenije smatrati piscem nabožne literature i prevoditeljem ključnih crkvenih djela.
Podrobnije o Kašićevu životu i djelu možete pročitati na poveznici.
Bartol Kašić ostavio je neizbrisiv trag u povijesti hrvatskoga jezika i kulture. Njegova gramatika iz 1604. godine nije samo lingvističko djelo, ona je kulturni spomenik koji označava početak hrvatske jezikoslovne povijesti.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
-
NestašicaNavala na mesnice, a posebno traženog mesa nema: "Ovo uvozno, palcem uzmeš i stisneš. Ako propadne, nije dobro"
-
Nakon napadaNe može se zaustaviti širenje radijacije: Teško oštećena nuklearka Černobil
-
FEMICID u rijeciJezivi detalji ubojstva: "Pronađena je na trećem katu s 30 ubodnih rana"
