Hrvatski jezik nije samo standardni govor koji učimo u školi, obuhvaća i tri narječja, koja se prema upitnoj zamjenici nazivaju: štokavsko, kajkavsko i čakavsko. Ta je zamjenica jedan od najupečatljivijih obilježja pojedinoga narječja, ali razlike su brojne. Međutim, među narječjima je i puno više sličnosti od onoga što smo učili. Narječja se, prema refleksu jata, dijele na dijalekte, npr. ozaljsko-plješivički dijalekt kajkavskoga narječja, ikavsko-ekavski dijalekt čakavskoga narječja ili staroštokavski dijalekt štokavskoga narječja. Dijalekte čine skupine govora, a skupine govora čine mjesni govori, npr. milnarski, rapski. Svako narječje ima svoje fonološke, morfološke i leksičke posebnosti.
Štokavsko narječje
Najraširenije je na području Hrvatske i čini osnovu hrvatskoga standardnog jezika. Govori se u većem dijelu Hrvatske, posebno u Slavoniji, Dalmaciji, Lici i Banovini. Unutar štokavskog razlikuju se ikavski (lipo, bilo), ekavski (lepo, belo) i ijekavski (lijepo, bijelo) govori te šćakavski i štakavski govori.
Govore štokavskoga karakterizira zamjena završnoga glasa -l glasovima -o/-a, gubljenje fonema (oću, ajde), nastavak -ā u G mn. imenica, proširenje osnove množine jednosložnih imenica m. r. umetkom -ov- (-ev-) npr. putovi, ujednačivanje nastavaka u D/L/I mn. imenica svih triju rodova uvođenjem novih gramatičkih morfema (D/L/I: ženama, ženama, ženama umjesto negdanjih ženam, ženah, ženami), razlikovanje dvaju kratkih (uz razlikovanje dvaju ili triju dugih naglasaka), čuvanje aorista te znatan broj turcizama poput avlija, komšija, ambar.
Kajkavsko narječje
Govori se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uključujući Zagreb i okolicu, Gorskom kotaru, Moslavini, Podravini, Posavini. Mnogi će reći da je kajkavski sličan slovenskom jeziku, ali on pripada hrvatskom. Tijekom povijesti kajkavski je imao važnu ulogu u književnosti i kulturi, osobito u 17. i 18. stoljeću.
Većina govora kajkavskoga narječja ima ekavski refleks glasa jat iako ima i jedna skupina ikavskih kajkavskih govora (Šenkovac, Marija Magdalena). Kajkavski dijalekti, kao i čakavski, imaju specifične glasovne promjene i gramatička pravila: ne provodi se sibilarizacija (nogi) ni vokalizacija (išel), javlja se tzv. protetičko v (vučiti), a na kraju sloga ostaje l (došel). U mnogim su se govorima očuvali stari oblici za padeže, npr. G mn. imenice ž. r. obično ima nulti nastavak: knjig. U 3. licu množine prezenta glagoli proširuju osnovu s -ju: moreju, delaju. Vrlo su česte umanjenice (kokotiček, sinek) i završavaju na -ek. Infinitiv je često na kraju rečenice: Kaj me nisi čula zvati? Određeni pridjev može biti dio imenskog predikata (On je dobri muž.). U kajkavskom su česti germanizmi (npr. fletno, kušlec, špigel, šrafciger) i hungarizmi (npr. betežen, pajdaš).
Čakavsko narječje
Rasprostranjeno je na jadranskoj obali, osobito u Istri, Kvarneru, na otocima i u dijelovima Dalmacije. Govori čakavskoga narječja nalaze se i u Gackoj (Otočac, Brinje). Čakavsko narječje ima veliku književnu tradiciju.
Karakteristično je po očuvanju starijih jezičnih oblika i arhaizama. Jedna je od zanimljivosti zamjena glasa m na kraju riječi s n (zvirin) ili lj s j (jubav). U govoru se gube glasovi (meu). Na mjestu slogotvornog r pojavljuje se popratni vokal (parst umjesto prst, sarce umjesto srce). U mnogim su se govorima sačuvali stari oblici za padeže (npr. L mn. na h – po rukah). Infinitiv glagola gubi krajnje i: pivat. Oblici posvojnih i upitno-odnosnih zamjenica su sažeti (ki = koji). Posvojni genitiv rijetko se zamjenjuje posvojnim pridjevom (vrata grada). U čakavskom govoru česti su talijanizmi (kantat, kantun, ponistra, škoj).
Dijalektne riječi (dijalektizmi)
Riječi koje su karakteristične za područje čitavog narječja nazivamo dijalektizmima, a dijelimo ih u tri skupine: kajkavizmi (hiža, ponoriti), čakavizmi (tovar, barka) i štokavizmi (ištetit, laprdalo).
Zanima li vas kako ista rečenica zvuči u Bednji, Čabru ili ostalim mjestima? Poslušajte u Zvučnom atlasu hrvatskih govora!
Narječja – njihova važnost i posebnost
Iako u službenim i akademskim prigodama najčešće govorimo standardnim jezikom, narječja i dalje žive u lokalnim zajednicama, književnosti, glazbi i usmenoj predaji. Važnost očuvanja mjesnih govora Republika Hrvatska davno je prepoznala, pa gotovo dvadeset godina uvrštava govore u popise kulturnih dobara. Jedno od njih je i "Zlatna formula hrvatskog jezika ča-kaj-što", koju je Ministarstvo kulture 29. studenoga 2019. stavilo u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Ča ćete, judi moji, u Hrvatskoj nima ni dva mista di se govori isto, svako malo misto ima svoju rič. I svi govorimo rvacki, a svaki pravja po svoju. Nekdo veli da ide doma, drugi reče iden kući, a treći da gre doma. A kaj je tu čudno? Pa to ti je naš jezik – šaren kak pisanica. I mi smo vsaki z svoga kraja. Što god da divaniš, važno je da se razumijemo. Narječja su lepa stvar – pokazivle otkud si, kak si odrasel i kak se doma govori. Svaki govor nosi nešto posebno iz kraja iz kojeg dolazi. Te naše beside nisu prepreka, neg bogatstvo ki čuva naš identitet. Čuvaju dušu našeg kraja i stare riči naših nonića. Treba to čuvati jer v govorima je sarce našega jezika. Zato je potriba bit ponosni na svoj govor, ma iz kojeg kantuna došal. Sve je to naš jezik – i ča, i kaj, i što. Njegujmo svoj jezik – u kompletu!
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
-
sretan kraj potragePronađeno troje nestalih maloljetnika: Ključnu ulogu odigrala kartica i slučajna prolaznica
-
Vozači, oprez!ADAC objavio što nikad ne smijete imati u automobilu: Policija vas može kazniti i s 10.000 eura
-
Policija na terenuTramvaj udario ženu: "Prevezena je u bolnicu, bila je pri svijesti"
