Tko je vlast? Tko je iz vlasti sam sebi oporba? Tko iz oporbe sanja da je vlast?

Počelo je preslagivanje većine, ali još uvijek se miješaju tek 'jaja iz iste košare'. Milan Bandić svojim partnerima iz Domoljubne koalicije oteo je Milivoja Špiku, jača on svoj klub zastupnika kako bi imao bolje pozicije za pregovore za zahtjeve velikim partnerima, HDZ-ovcima. No Bandić je tu kao i HSP-AS u ulozi svojevrsnih glasnogovornika HDZ-ovaca koji se ponekad, ali samo ponekad, susprežu kritizirati Mostovce pa im onda pošalju nekog od svojih 'satelita'. No i tome lagano dolazi kraj.

Unutarstranački izbori u HDZ-u i bitka za pozicije u predsjedništvu i foteljama potpredsjednika također čini svoje. Iskusni HDZ-ovci s kojima sam razgovarala ne skrivaju da podjele u stranci sada utječu na mnoge. Dva tabora, Karamarkov i Brkićev, a oba se trebaju dokazati. A kako – pa članstvo im, pričaju neki i otvoreno, zamjera savez s Mostom. Iako su ih doveli na vlast, nisu HDZ-ovci očekivali da će baš tako biti. Ostali su bez onoga što im je puno značilo – policija, MUP, SOA i pravosuđe. A i taj je 'zločesti' Most otvorio priču oko INE kao nacionalnog interesa i prijateljstva Josipa Petrovića, MOL-ova lobista, s Karamarkom, a kasnije je postalo jasno i njegove poslovne veze s gospođom Karamarko.

Mostovci su nastavili po svom. Oni su vlast, ali su i toj vlasti oporba. U Saboru rado ispod pojasa udare i lijeve i desne. Zašto? Pa i oni imaju računicu. Treba preživjeti na političkoj sceni, nacionalnoj, ali i lokalnoj. Nacionalna politika većini Mostovaca, iako sjede u Saboru, možda i nije najbitnija, no na nju utječu. Ali znaju da se treba 'nabildati' pred lokalne izbore u svibnju iduće godine. Treba osigurati vlast u Omišu, Sinju, Metkoviću i tako dalje. Kao poslušnici i 'klimavci' to ne mogu - pa udaraju i svoje vladajuće dok im drže većinu.

A oporba... oporba gleda i čeka. Nije baš da nešto poduzimaju. Rado će reći da su u proceduru uputili više zakona nego Vlada, ali i dalje, sve je to ništa. I dalje su prvi kada treba 'udariti kontru' u ideološkim temama. Ti su glasni od Sabora pa na dalje. A kad treba odgovoriti na moguću štetu oko INE u slučaju 'konzultantica', onda je sugovornika teško pronaći. Milanovića tada nema. On bi bio najsretniji da se zaboravi da postoji. Zašto bi on nešto komentirao, zašto bi došao u Sabor i svoje prepone izlagao mogućoj boli. Zašto bi odgovarao na pitanja – kad je sve to nebitno i za njega manje važno. Pa onda ipak kada se zaredaju upiti izađe iz svojeg ureda i pošalje poruku. A draže bi mu bilo da se moglo sve riješiti jednim 'fejs statusom'.

Jer nema boljega nego kada se stavovi prevode (a tu ne pomaže ni Google translate) s Facebooka i Twittera. A zašto je tako? Zato što se sve češće priča o prijevremenim izborima. Nekima ne odgovaraju, a drugi ih pak priželjkuju. A nitko spreman nije.

Milanović i dalje nakon unutarstranačkih izbora čisti svoju stranku i priprema se. On si igru skrivača može dopustiti, ali ne još dugo. Ista je igra omiljena i Karamarku. I on bi najradije možda se tek uslikao, ali ne i odgovarao na pitanja. I njemu su društvene mreže postale super sredstvo za komunikaciju. Pa tako sa sjednice Vlade objavi status u kojem napada svoje partnere s kojima sjedi za istim stolom baš u tom trenutku. Ili pak o aferi zbog koje se traži njegova ostavka odgovara priopćenjem i fejs statusom.

Facebook politika to je ono čemu većina teži. Napisati stav i pobjeći od javnosti i mogućih pitanja. Jer tako je lakše. Najlakše se sakriti iza nekoliko rečenica koje uglavnom piše netko drugi, neka služba, neki 'stručnjak'. I sve to prolazi dok se telefonskim šaputanjima slažu shopping liste državnih tvrtki za možda već davno određene investitore.

A kada statusi i tvitovi dosade, što onda? Onda će trebati odlučiti – tko je vlast, tko je oporba, čemu služi oporba unutar vlasti i je li ona snažnija i aktivnija od prave oporbe koja o povratku na vlast sanja. 

I tako se s različitim motivima izbore kao opciju sve češće spominje ali ne treba zaboraviti onu staru - vlast je slast! Tatjana Krajač važan je dio top reportera informativnog programa Nove TV. Njezinu novinarsku svakodnevicu čini praćenje rada Vlade, Sabora, predsjednika i političkih stranaka. Dosad je odradila četiri predsjedničkih izbora te pet parlamentarnih izbora u koje ne ubraja lokalne, a vrijedno je pratila i dva puta europske izbore. Imala je priliku pratiti i dio američke predsjedničke utrke kao jedini novinar iz Hrvatske na prvoj debati u Denderu između Obame i McCaina, a uz kolegicu Ivanu Petrović pratila je i suđenja generalima u Haagu te sudjelovala u brojnim projektima Nove TV - od izbora, do ulaska u EU, što je uključivalo izvještavanje i u Hrvatskoj ali i usporedno u europskom parlamentu i drugim europskim institucijama.