Davor Bilman: ''Volim trošiti na sebe, a nekako sam najslabiji na automobile''

Kada pričamo o bojama, odnosno osobnostima ove četiri boje, plava, crvena, žuta i zelena, ljudi koji imaju najviše novca i koji najviše štede su plavo-crveni.

Pročitajte i ovo STRUČNJAKINJA OBJAŠNJAVA Mitovi i zablude o poljoprivredi: "Ona je kao nogomet, svi smatraju da znaju što bi trebalo napraviti" INFORMER DONOSI Imate li 150.000 kuna na računu? To je prosjek financijskog bogatstva Hrvata, a nije ni pribrojeno - ono najvrjednije

Crveni uvijek žele imati novca i uvijek ga imaju, dok plavi strukturirano štede. Žuti mogu zaraditi dosta novca, ali ga jako puno vole potrošiti, a zeleni su ljudi kojima najmanje znači novac i ne teže nekom materijalnom bogatstvu.

Što se tiče vas samih, kroz koju boju trošite?

Trošim kroz žutu i kao što žuti obično troše, to je stihijski, emotivno.

Na što trošite kad trošite na sebe?

Volim trošiti na sebe, a nekako sam najslabiji na automobile.

Kakav je automobil koji vozite?

Koji god automobil da vozim, nikad nije dovoljno dobar. Uvijek bih htio da je malo brži, a rekao bih da vozim tipičan automobil prema svojoj prvoj boji osobnosti.

Uspijete li uštedjeti?

Sitno.

To ušteđeno, troši li se na putovanja ili čuva za crni fond?

Više ovo, ne bih rekao za crni fond, ali za neke dane koji neće biti. S tim da jedini način da štedim je tzv. prisilni način, ja to zovem, da dogovorim štednju. Jer ako ja sam moram odvajati, onda se to nikada ne dogodi.

Da niste ovo što jeste, čime biste se bavili?

Volio bih biti DJ koji svira na stadionu pred 50 tisuća ljudi, ali DJ kojem će netko drugi složiti sve kablove. Čak da možda i playlistu složi i ja samo pustim.

Kakva bi glazba tada bila?

Neka nabrijavajuća i malo veselija.

Kakvu inače glazbu slušate?

Sve osim jazza.

Plešete li jazz?

Ne.

Jeste li ikada bili zabrinuti za stanje svojih financija?

O, jesam.

Što onda učinite?

Najčešće kad sam zabrinut za svoje financije, to znači da je stanje na računu došlo do nulice ili čak otišlo u minus. Onda krećem u neku akciju. Volim ležerno živjeti i ležerno raditi, da ne mislim hoću moći nešto sutra platiti ili ne.

Koliko mjesečno izdavajate za odjeću i obuću?

Stihijski sam kupac. Nekoliko mjeseci ne kupim ništa, a onda kad dođem u trgovinu, hoću sve. U šopingu mogu izdržati 17 do 18 minuta. Nakon toga mi popusti pažnja.

Imate li nekakve hobije, radite li nešto iz srca da nije za novac?

Volim raditi stvari za novac. Rekao bih da je ples najbliže tome. To bih možda čak radio da mi ne plate.

Kako inače provodite slobodno vrijeme, idete li u teretanu, imate li nekakve posebne aktivnosti?

Volio bih ići u teretanu i imam to u planu, ali često ona padne u drugi plan. Najviše volim provoditi vrijeme opuštajući se negdje uz vodu.

Pratite li sport?

Ne.

Idete li na skijanje?

Išao sam, u posljednje vrijeme sve više volim na skijanju dugo piti kavu na suncu, a sve manje se spuštati. Najdraži mi je wellness nakon skijanja, ali sam osvijestio kako starim da trebam čuvati svoje noge i zglobove, pa nisam baš lud za skijanjem.

Ljetujete li u Hrvatskoj ili inozemstvu?

I jedno i drugo.

U istoj godini?

Da.

Koliko otprilike traje, je li rascjepkano u više manjih vikenda?

Da, rascjepkano je i nastojim to spojiti s nekom edukacijom ili učenjem stranog jezika kada idem van.

Koliko izdvajate za kulturu?

Premalo.

Koliko je premalo kina ili kazališta?

Draža su mi kina. Iako ne idem baš u kino, radije bih pogledao film nego predstavu. Iako smatram da su predstave važne, da je kultura važna, premalo ulažem u to.

Što ste posljednje pročitali?

Svoju knjigu.

Naručujete li često hranu, recimo koliko puta tjedno naručite?

Ne puno, ali ne kuham previše zbog tempa života, zbog posla koji radim. Češće jedem vani negdje ili u restoranima, manje kod kuće.

Trošite li mnogo na restorane i kavu? Volite li često kao većina Hrvata otići na kavu i sjediti dugo na kavi?

O, da, ne bih rekao da sam kao većina. Ja sam tu iznad prosjeka. Inače, u poslu često radim s prodavačima pa volim reći da je kava jednako prodaja. Moj radni dan izgleda tako da kad dođem u ured, prvo pitam idemo li na kavu. Ako to ne kažem, znači da nešto nije u redu.

Kada se šećete, prilaze li vam ljudi na ulici?

Ne baš pretjerano, gledaju. Spadam u kategoriju poznato nepoznati. Odnekud me znaju, ali ne mogu svrstati otkud.

Vezano za stanovanje, preferirate li više kuće ili stanove?

Ne nužno niti jedno niti drugo. Ne bih mogao živjeti na nekom pustom mjestu gdje nema susjeda u blizini, a ako sam u stanu, onda preferiram zadnji kat, ako je moguće, i ne neka prevelika zgrada.

Je li vam važno kakav je kvart, kakvi su susjedi i okolina ili kvart u kojem vam je posao je vaš kvart?

Pa, prije to drugo. Danas je tempo života takav da ne stignete upoznati svoje susjede, ali okolina u kojoj živite dijelom vas i određuje.

Vezano za tempo života, imate li vremena ili jednostavno ne želite – izlazite li na izbore?

To su dva odvojena pitanja. Vremena imam kao i svi. 24 sata na dan, pitanje je kako ih iskoristiti. Na izbore ne izlazim. Dugo bi trebalo da objasnim zašto. Znam da je to moja dužnost, recimo to tako da pokušavam procijeniti koje stvari mogu promijeniti, a ako čega se ne treba živcirati.

Pretpostavljam da onda nećete izaći na sljedeće europarlamentarne izbore?

Inače je pretpostavka majka svih biiip, ali inače dobro pretpostavljate.