"Ovo je prešlo svaku mjeru! Žena mi je rodila, doktorice i sestre dale su mi broj na koji mogu nazvati i raspitati se kako mi je dijete. Kad sam to i napravio, javila se medicinska sestra i rekla da mi ne smije odavati podatke", frustriran je čitatelj koji se portalu DNEVNIK.hr požalio na tretman u jednoj bolnici.
Dodao je da shvaća da su zabranjeni posjeti, ali smatra da zato – postoje telefoni.
"Nisam tražio OIB ili ne znam ja što. Imam pravo znati je li mi s djetetom sve u redu, kao i sa suprugom", poručuje.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Sa sličnim problemom javilo nam se još čitatelja. Neki su morali sjesti u automobil kako bi se informirali o zdravstvenom stanju člana najuže obitelji jer mogućnost dobivanja informacija telefonom u konkretnoj bolnici jednostavno nije postojala. Čitateljica se osobno odvezla do bolnice, koja se nalazi u drugom gradu, kako bi razgovarala s liječnikom o ozbiljnom stanju člana obitelji. No tu je stvar dovedena do potpunog apsurda jer je dotični liječnik ranije otišao s posla - dan uoči blagdanskog vikenda.
Predsjednica Udruge za promicanje prava pacijenata dr. sc. Jasna Karačić Zanetti poručuje - to je jasno kršenje zakona. No propisanih sankcija - nema.
"Zakon ne propisuje neke sankcije za uskraćivanje informacija o stanju pacijenta, već bi se tu eventualno mogla izreći neka interna opomena", objašnjava. Pacijente koji smatraju da su uskraćeni za informaciju o stanju bliske osobe upućuje da se jave ravnateljstvu bolnice.
Pravovremene informacije
Prema njezinim riječima, građani nemaju teškoća samo s dobivanjem informacija o stanju člana obitelji već i s informiranjem o zdravstvenom stanju njih samih. U razgovoru za DNEVNIK.hr Karačić Zanetti kazala je kako su bolnice i druge zdravstvene ustanove obvezne davati te informacije pacijentima i to činiti pravovremeno, a ne na operacijskom stolu, kako je često bio slučaj.
Zakon o zaštiti prava pacijenata je nedvosmislen - pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o svome zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka. Zakon također navodi kako će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kazniti za prekršaj zdravstvena ustanova ako uskrati pacijentu pravo na obaviještenost.
Pročitajte i ovo
"Imali smo dojave pacijenata koji na dan zahvata nisu znali hoće li im zahvat biti napravljen klasično ili laparoskopski, ili recimo pod općom ili lokalnom anestezijom. Pacijent, prema zakonu, ima pravo na obaviještenost o svemu tome", kaže Karačić i dodaje da tu nastaje problem jer se stvar rješava po principu - riječ liječnika protiv riječi pacijenta.
"Kako da pacijent dokaže da mu liječnik nije rekao, ako on tvrdi da jest. Vrlo teško dokazivo i u praksi nismo saznali da je itko kažnjen za ovo", zaključuje Jasna Karačić Zanetti.
Postoje rješenja
Kaže kako su iz Udruge u više navrata, educirajući liječnike o pravima pacijenata, isticali potrebu da se uvede način na koji bi u 21. stoljeću, u vrijeme interneta i sveprisutnih mobitela, trebalo biti moguće dobiti tražene informacije - telefonom ili mailom.
"Jasno je da svatko može nazvati bolnicu, predstaviti se kao bliski član obitelji nekog pacijenta i tražiti informaciju koja je povjerljiva. Baš zato praksa je da se informacija o zdravstvenom stanju pacijenta ne daje telefonom, ali mi smo već predlagali da se uvede takva mogućnost uz obvezu da osoba navede primjerice broj pod kojim se pacijent vodi u nekoj zdravstvenoj ustanovi. Tako bi se osiguralo da do informacije ne može doći bilo tko", objasnila je Karačić.
Pročitajte i ovo
Dodaje kako bi se mnoge druge stvari unutar zdravstvenog sustava mogle obaviti na taj način, primjerice obnova terapije koju pacijent uzima.
"I to je jedan od razloga zbog kojeg su tolike liste čekanja. Ljudi budu prisiljeni naručiti se kod specijalista kako bi samo dobili informaciju trebaju li nastaviti s nekom terapijom ili ne, ili samo povećati ili smanjiti dozu. Elektronička pošta ili telefonski poziv takve bi stvari rješavali puno brže, a i sam bi sustav na kraju krajeva ostvario uštede", kaže Karačić Zanetti.
Jedan od prijedloga Udruge bio je i da se svakom pacijentu dodijeli odgovorna osoba koja bi bila ovlaštena davati tražene informacije članovima obitelji.
"Iako se podaci o stanju pacijenta u načelu ne daju telefonom, u vrijeme pandemije to je načelo popustilo pa su se neke informacije ipak mogle dobiti. Sada nakon pandemije informacije se ipak tako ne daju, ali ako su zabranjeni posjeti zbog rizika za pacijente, mora postojati alternativni način na koji netko može saznati kako je njegov bližnji", kaže Karačić.
Predsjednica HUBOL-a: "Sustav ne štiti liječnike"
O ovoj temi razgovarali smo i s dr. med. Ivanom Šmit, predsjednicom Hrvatske udruge bolničkih liječnika. Njezina je poruka jasna - sustav je o ovoj temi nedorečen.
"To je vrlo neuređena stvar. Predlagalo se uvođenje pisane privole gdje pacijent navodi osobe kojima se mogu dati informacije i onda biste vi trebali u danom trenutku listati te privole i vidjeti kome što smijete reći", kaže dr. Šmit.
Pročitajte i ovo
Dodaje kako se u bolnice učestalo javljaju članovi obitelji pacijenata i traže komentare liječnika o nečijem stanju. Pritom ne prezaju od prijetnji i teških riječi.
"Ljudi to čine na vrlo bezobrazne načine. Vi de facto ne znate s kime razgovarate kad vas netko nazove. Osoba se predstavi kao nečiji brat, ali vi to ne možete znati. Informacije telefonom u načelu se ne daju, ali osoba ih zahtijeva i vi popustite. Tu se dovodite u situaciju da možete odgovarati jer neovlašteno dajete podatke. Sad biste trebali provjeriti pisani pristanak, listati privole i tražiti na popisu osobu kojoj smijete dati podatak, možda to tada niste u mogućnosti učiniti i postajete neprijatelj javnosti, a onda vas čekaju i raznorazna očitovanja", zaključuje predsjednica HUBOL-a
Držala se pravila, pa odgovarala ministru?
Prepričala je slučaj kolegice koja je primila zahtjev ministra da se očituje o situaciji kada je inzistirala, držeći se strogo pravila, da član obitelji osobno dođe u bolnicu. To se dogodilo, kaže, prije desetak godina, ali pamti slučaj jer je situacija dovedena do apsurda.
"Liječnica je dakle zahtijevala da član obitelji fizički dođe u bolnicu, gdje bi s njime razgovarala. Pacijent o kojem se radilo bio je u vrlo ozbiljnom stanju. Došlo je do toga da je član obitelji pisao ministru tvrdeći da je ona od njega na tom sastanku zahtijevala kovertu s novcem, što, naravno, nije bila istina. Ona se o tome morala očitovati", navodi dr. Šmit i zaključuje kako liječnici, ako pokušaju biti maksimalno oprezni i u crtu se držati zakona - opet nastradaju.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Naglašava da razumije potrebe obitelji i bliskih osoba da se što prije dočepaju informacije, ali ističe da je rad s pacijentom prioritet liječnika u svakom trenutku.
"Sustav je, ponavljam, vrlo dvojben i nerješiv. Najsigurnije je davati informacije suvislim pacijentima, i onda oni sami govore kome što žele. Inače nastaju problemi. Izazivate bijes ljudi, a sustav nas od toga ne štiti, nego nas sili da kršimo zakon. Ako informacije ne dajete, član obitelji se žali bolničkom odjelu za kvalitetu i onda se morate o tome očitovati, i tako dalje. Nama liječnicima zaista ne trebaju edukacije o komunikaciji, to je apsolutno promašena tema. Ono što nam treba je zaštita i red, protokol kojeg će se onda svi držati", poručuje dr. Šmit.
Upit smo poslali i Ministarstvu zdravstva iz kojeg su poručili da je liječnik temeljni i mjerodavni nositelji zdravstvene djelatnosti koju obavlja poštujući, između ostalih, i prava pacijenata propisana zakonom. Iz Ministarstva su pobrojali prava koja pacijent ima, s naglaskom na pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja.
"Pacijent može dati usmenu ili pisanu izjavu o osobama koje mogu biti obaviještene o njegovu prijemu u stacionarnu zdravstvenu ustanovu kao i o njegovom zdravstvenom stanju, ali može i imenovati osobe kojima zabranjuje davanje tih podataka", stoji u odgovoru Ministarstva.
