S druge strane, domaća prehrambena industrija žali se da joj za preradu nedostaje domaćih proizvoda, te je prisiljena uvoziti. Očito je da nešto ne "štima" u hrvatskom lancu proizvodnje hrane.
Pročitajte i ovo
Jednoj od najvećih hrvatskih tvornica za preradu povrća i voća i ove je godine nedostajalo domaće sirovine. "Najviše nam je nedostajalo krastavaca i nedostajalo nam je u ukupnoj količini paprike za proizvodnju svih naših ajvara", kaže Dalibor Kezele iz Podravke.
Dok domaće tvornice uvoze, poljoprivredni proizvođači često ne znaju kamo bi sa svojim proizvodima. "Prošlu godinu čak nisam ni onu industrijsku jabuku što padne dolje na zemlju nismo ni kupili, odnosno 2-3 klasu, jer je cijena te industrije bila, nije čak ni radnika platila, ostajala je tako roba na njivi, voćnjaku", kaže Miroslav Kolić, proizvođač jabuka.
Problem je, tvrdi ministar poljoprivrede, u organizaciji proizvodnje. "Naš proizvođač, po meni bi trebao biti udružen, treba imati proizvođačku organizaciju, znati što proizvodi i za koga proizvodi. Danas na žalost u puno stvari, 2 godine zadnje smo sadili smilje, sad će super priča bit s češnjakom pa ćemo svi sadit češnjak, a za tri godine ćemo sadit banane", smatra resorni ministar Tomislav Tolušić.
Nameće se pitanje tko treba udružiti poljoprivredne proizvođače. Oni sami, industrija ili država? "Podravka sufinancira i pomaže primarnim proizvođačima nabavku sjemena, nabavku sadnica, nabavku repromaterijala koji su nužni za proizvodnju, a garantira otkupnu cijenu", kaže Kezele.
"Čim ima viška odma se ruši cijena. Mislim da to nije cilj. Mislim da treba i kad ima i kad nema, treba bit neka solidna cijena koja podržava proizvodnju i trošak", smatra gospodin Kolić.
Bez solidne cijene, nema solidnih plaća. Bez solidnih plaća, nema radnika. Da su karike u lancu proizvodnje hrane posložene kako treba, Njemačka ne bi bila opcija.
