Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Dijete i rak u istoj rečenici, nitko to ne želi čuti. Ali nažalost čuje, jer svaki drugi dan na odjele onkologije diljem zemlje - dolazi novo dijete.


Biti malen, odvojen od roditelja, u bolničkom krevetu zahtjeva hrabrost. Još veću ako dobijete dijagnozu koju nitko ne želi čuti - rak. Nemanja, Ana i Marin znaju što je to, znaju svaki korak liječenja i sve što ti se mota po glavi...a znaju i kako je roditeljima. Jer oni su iz ružne statistike prešli u onu lijepu - statistiku preživjelih.

Vezani članci Fail Djeca uvijek nađu nova načine kako se uvaliti u nevolje, sva sreća da imaju roditelje... koji ih snimaju Nana Nadarević Mustafi Nadareviću djeca su bila najveća podrška nakon smrti supruge, ovako je govorio o njima

Nikada neće dobiti odgovor na pitanje zašto su oboljeli, znanost još uvijek nema objašnjenje zašto se rak javlja i u djece. Oni su pak odgovor pronašli u onome što rade - obilaze bolnice i pružaju podršku djeci koja se sada liječe, razgovaraju s njihovim roditeljima. Iskustvo u borbi koja je iza njih pretočili su u projekt 'Malo svjetlo nade', jer nitko ne može razumjeti one koji borbu s rakom sada prolaze poput njih - onih koji su preživjeli. Kažu oni su živi dokaz toga da se može pobijediti. Priča je ovo o hrabrosti koja ostaje i kada borba završi.

Oni znaju kako je to... što znači ležati u bolničkom krevetu odvojen od roditelja, obitelji. Prikovana pogleda za kapljice koje teku. Kap po kap. Znaju te poglede roditelja, ali znaju i kako su se oni osjećali dok su bili mali i prolazili isto. Zato sve što im se dogodilo pokušavaju iskoristiti kako bi upravo tim roditeljima rekli- može se... može se pobijediti.

8-godišnjakinja dala ideju koja je promijenila tijek istraživanja lijeka protiv raka

'Pogledaju te onako sa sjajem u očima jer vide svoje dijete jednog dana u tim godinama, da će nakon liječenja biti i njima bolje i da će se oni isto tako oporaviti nakon svega toga, taj mi je trenutak najljepši', kaže Ana.

Iako je to bilo najtraumatičnije razdoblje njihovih života, s njim su poželjeli činiti dobro. Jer njihova iskustva nisu bila uzaludna kao što su mislili dok nisu doživjeli da njihove riječi znače potporu kakvu samo oni mogu pružiti. Oni su Krijesnice - članovi udruge koja pruža pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima. Najvrijedniji članovi udruge su ova djeca. Njihovo iskustvo potpora je kakvu nitko osim njih ne može pružiti.

'Zamisli da ti netko dođe i pokaže ti da je stvarno moguće izliječiti se. Stvarno nije nemoguće izliječiti se od raka. Da ti netko kaže da je rak samo jedan period tvog života, a ne kraj života', kaže Nemanja.

'Nitko ne može nekoga uvjeriti kao što sam ja živi dokaz toga. I što god netko pričao njima u tom trenutku, naravno rodbina i neki prijatelji svi su uz njih, ali nitko ih ne može u tom trenutku razumjeti', kaže Ana.

Oni mogu. jer i njima se dogodila dijagnoza koju nitko ne želi čuti. Iako su tada imali gotovo 18., sedam i šest godina. Na pitanje koje su si sami postavili bezbroj puta, ni znanost nema odgovor.

Nemanjin karcinom metastazirao je na pluća. Ožiljci su i dalje tu, kao podsjetnik. Bio je pubertetlija, kaže. bile su mu puno bitnije neke druge stvari. Nije shvaćao što to sve zapravo znači. Ana je bila puno manja kada se njoj i njezinoj obitelji srušio svijet. Kada su svi zajedno bili primorani biti hrabri. Marinu je pak sa 6 godina dijagnosticiran tumor na mozgu koji je odmah operiran.

Bili su dio one ne tako lijepe statistitke. Brojevi oboljelih. Sada pripadaju statistici - preživjelih. Tri su to priče, tri različite dijagnoze, ali isti ishod. Makar dok su bili tamo u bolničkim krevetima - taj isti ishod je postojao, ali je bio nesiguran. Dio je to života koji se ne može zaboraviti.

Treba imati hrabrosti izboriti se sa rakom, ali također treba imati hrabrosti vratiti se, tek u priči, opet njemu. Razgovarati o tom teškom razdoblju. Jer nikada neće dobiti odgovor na pitanje zašto se baš njima to dogodilo. Cijela ta bolest nije imala smisla dok nisu doživjeli da njihove riječi znače mnogo više.

Kada tijelo izgubi energiju izmrcvareno od terapija, snaga je u mislima, u nadi u bolje. Svi oni znaju da su djeca puno jača no što izgledaju, to je njihova tajna koju prišapnu roditeljima kojima se ruši svijet.

Osmijehe koje dobiju u bolnici i spoznaja da netko u njima vidi budućnost svog djeteta daje im snagu da se uvijek vraćaju onome od čega baš svi bježe. To im daje snagu da budu oslonac i malo svijetlo nade u potpunoj tami, baš poput krijesnice.

Ekipa Provjerenog pratila ih je u posjeti bolnici, ali i na obilježavanju svjetskog Dana djece oboljelih od malignih bolesti. Kakav osmijeh izmame i kolika je snaga ovih mladih ljudi pogledajte u video prilogu.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite PROVJERENO putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.