Rupe, u kojima su zakopane tone opasnog otpada promjera i dubine i do četiri metra većinom su zarasle. Upornim ukazivanjem na postojanje ovog opasnog mjesta, kaže doktor, postigli su da ga vlasti ograde. Ipak, od sanacije obećane ovog proljeća još uvijek ni traga. 'Nažalost, ja kao liječnik moram reći jer to su konačno i moji pacijenti. Postoji incidenca pobola od malignih bolesti na prostoru sela Lemić brdo. Nažalost je to jedna istina', kaže doktor i dodaje kako on nema dokaza za povezanost oboljenja s opasnim odlagalištem otpada. Nema ni volje da se dokaže veza, jer bi to značilo da netko mora snositi odgovornost, a to u Hrvatskoj nije popularno. Pa tako primjerice u Sisku, jedan neuredan susjed svojim privatnim deponijem smeća maltretira cijelo susjedstvo. I nitko nije odgovoran.
Malo dobre volje...
'Probali smo na lijepi način. On neće. On hoće silom i gotovo. Neće maknuti, namjerno ostavi tu sanduk da ne mogu auti prolaziti', priča jedan od susjeda. Nezadovoljni susjedi žalili su se svima redom. Gospodina koji je ostatke propalog biznisa odlučio uskladištiti na svom imanju posjetila je i inspekcija. On im je, kaže, obećao kako će to počistiti. 'I tako mičem malo po malo i jednog dana će se to počistiti. Nije rješenje u tome da ja to baš doslovno poklonim, jer ja sam ipak investirao i sredstva, i spremio to na svoje imanje, i kako budem mogao, tako ću to i rješavati', ističe Miro Vucina. I dok on to rješava, njegov posjed štiti nekoliko pasa, koji uz smrad i smeće dodatno zagorčavaju život nesretnim susjedima. 'Zbog čega su ti psi? Da li se on boji da ćemo mi početi krasti taj lijepi materijal ili ne znam što. Ako ništa lokalna vlast nije mogla poduzeti, pa mi se onda žalimo na višu instancu, na državnu', kaže susjeda Branka Paripović.
Prije nego što se i sami obratimo nadležnima odlučili smo provjeriti koliko takvih dvorišta, divljih odlagališta i susjeda zagađivača postoji primjerice na širem zagrebačkom području. Pridružio nam se fotograf Romeo Ibrišević, kojem je s godinama hobi postalo - uklanjanje auto olupina. Iz Nacionalnih parkova i Parkova Prirode u posljednjih nekoliko godina uz pomoć sponzora ih je izvukao 13 000. 'Malo dobre volje, malo truda, probam na nemoguća mjesta u Hrvatskoj barem ukazati, jer vidim da ne mogu to riješiti, to je preveliki zalogaj. Neke druge institucije bi trebale to riješiti, bolje raditi svoj posao, onda bi to vjerojatno drugačije izgledalo', ističe Romeo.
Groblje vozila uz državnu cestu
Diljem svijeta, plastika zagađuje prirodu. U morima i oceanima vrećice i drugo smeće ubiju milijun morskih ptica i 100.000 životinja kao što su delfini, kitovi, kornjače ili tuljani. Nas je privukao šokantan prizor u našim planinama. Nekoliko stotina metara zračne linije udaljenosti od parka prirode Velebit, nalazi se divlji deponij raznoraznog otpada i smeća. Znatiželja nas je natjerala da se spustimo dolje u rupu duboku 250 metara, koja je nekada bila iskopište glinice. Sada je, umjesto predivnog prirodnog kanjona, ništa! Ipak, može se reći kako i ovaj prizor ostavlja bez daha!
'Rekao mi je jedan komunalni redar, kaže gospodine, a što vas to smeta? Što ste navalili ono? Gdje je problem? Ah, mili Bože', priča Romeo. Otpad smo pronašli i na potezu ceste od Obrovca prema Gračacu. 'Da, evo kao što i sami vidite, znači uz državnu cestu od Obrovca do Gračaca imamo velik broj, čak jedno 30-ak ovakvih olupina koje su ostale nakon sudara i kažem, uz sve ovo poštovanje prema stradalima, nažalost to ne može ostati kao spomenik i nastojimo da se to makne i uz veliku pomoć g. Ibriševića to i činimo', naglašava Josip Frketić, nadzornik u PP Velebit. Olupine nisu ničija odgovornost. Ne postoji zakon po kojem bi ih nakon nesreće bile dužne zbrinuti osiguravajuće kuće, nakon očevida više nisu niti u nadležnosti policije. Djelatnici Parka Prirode snalaze se kako znaju.
'Tražimo tako suradnike koji su nam voljni pomoći', kaže Frketić. Obzirom na brojnost lokacija s otpadom u Hrvatskoj, preskočili smo lokalnu samoupravu i obratili se izravno Ministarstvu za zaštitu okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Zvati svaki grad, općinu ili županiju u Hrvatskoj, nije nam se učinilo smislenim. I bez toga usuditi ćemo se zaključiti: ako ćemo čekati vlasti da počiste nered, načekat ćemo se! 'Dakle ja nisam neki luđak pa skupljam krntije okolo po Hrvatskoj, ja radim prirodu, radim kalendare, radim lijepe slike, vidjeli ste sad ove kadrove, ja sam beskrajno zaljubljen u ovu zemlju i ne mogu mirne duše gledati ovaj nered okolo', zaključio je fotograf Romeo. Odlučite sami što vi možete gledati! U svijetu se godišnje proizvede 5 trilijuna plastičnih vrećica. Da bi zauvijek nestale navodno je potrebno oko 400 do 1000 godina. Gumama vašeg automobila potrebno je oko 50 do 80 godina da se u potpunosti raspadnu, a 60 do 80 godina limariji. Otrovni umjetni materijali nakon raspadanja postaju sastavni dio hranidbenog lanca. Čestitajmo si Dan planete Zemlje, dok si još imamo što čestitati!
