Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Žrtve privatizacije, tako se, bez pretjerivanja, mogu nazvati radnici domaćih perspektivnih tvrtki koje su vlasnici uspjeli uprskati preko noći.


Hrvatska stvarnost u kojoj neki godinama kradu, dok drugi to pasivno promatraju, mnoge je prisilila na očajnički potez. Izgleda kako se još jedino dalmatinski dišpet donekle uspijeva othrvati takvim lopovlucima. No, posljedice su ipak porazne, što potvrđuje i Iva Radonja, predstavnica radnika Dalmatinke Nove. 'Dalmatinka nije upala u krizu zbog ekonomske situacije u Europi i zbog recesije, koja je sada aktualna, već je Dalmatinka sustavno uništavana od 2003. godine, od strane braće Ladini i Frane Poljaka', rekla je Radonja.

Vezani članci Slika nije dostupna Branitelje koji na Trgu štrajkaju glađu posjetili suborci Slika nije dostupna Ravnateljica Hitne: Po branitelja-štrajkaša glađu došao je prvi slobodan tim

>> Spriječili radnike da uđu u tvornicu

Sinjska tvornica u posljednjih devet godina doživjela je tri stečaja. Prije mjesec i pol tu je došao stečajni upravitelj no, sukobio se s radnicima, jer u tvornici i dalje drži ljude koji su, zajedno sa zloglasnom braćom Ladini, upropastili tvornicu. Trenutno je ovdje 195 ljudi koji još uvijek čekaju na svoja prava. Posljednja potraživanja radnika iznose devet i pol milijuna kuna, ističe Ivo Delonga, sindikalni predstavnik i radnik Dalmatinke. 'Većina radnika Dalmatinke ima i potraživanja koja su nastala do 2002 godine, kad je otvoren stečaj uz blagoslov gospodina Linića', kaže Delonga.

Na kraju živaca

Riječ je o potraživanjima od 30 milijuna kuna. Delonga ističe da njemu i supruzi država duguje vise od 150 tisuća kuna. Tu je uključeno i jedanaest plaća. Dovoljno razloga da radnici svakim danom imaju sve manje strpljenja za odugovlačenje odgovornih. 'Ja ne vidim do kada ćemo kolega i ja uspjeti smirivati ove radnike da ne udu dole u tvornicu, da nekoga fizički ne napadnu ili, ne dao bog, da zapale tvornicu ali vjerujte da smo svi na kraju živaca', ističe Radonja.

Na kraju živaca radnici Dalmatinke bili su i prošle godine, kada su štrajkom glađu odlučili skrenuti pažnju na svoje probleme. Bilo je to u predizborno vrijeme, pa se sva politička svita sjatila u Sinj. 'Ja to nikako ne mogu zaboraviti, tu sam dolazio i ujutro i navečer, to je bilo ružno vidjeit. Da osoba koja ima već momka ili curu, sa 20 godina, tu dođe, leži i štrajka glađu - to je, u ovom stoljeću, stvarno nezamislivo', prisjeća se Delonga.

Koga je bilo briga što su radnici Dalmatinke štrajkali glađu?

Kada se na vratima tvornice pojavilo desetak političara, radnici su ih dočekali pljeskom. U ljudima se, kaže Delonga, tada pojavila nada da će zaista biti bolje. Međutim, osim isplate šest plaća nije se dogodilo ništa. Upravo suprotno, krenula je rasprodaja zemljišta i otpuštanje polovice radnika. Ogorčeni radnici svoju su predstavnicu neki dan zamolili da se ponovo organizira štrajk glađu. 'Ja sam rekla da ne, da ne idu opet na taj korak, išli smo lani pa koga je bilo briga', tužno komentira Radonja.

Za razliku od Dalmatinke, štrajk glađu u splitskoj željezari donio je, čini se, bolje rezultate. Barem ako je suditi po brzini kojom je Kosorica intervenirala, što potvrđuje i Mladen Bekavac iz Sindikata metalaca i jedan od štrajkaša. 'Naime, trećeg dana štrajka mi smo odlučili uputiti pismo premijerki Kosor, koja je, moram reći, hitno reagirala. Pozvala nas je u Zagreb i zamolila da zaustavimo štrajk glađu', rekao je Bekavac. Na sastanku je dogovoreno da će Vlada za dva mjeseca pronaći rješenje problema željezare i zajedno s vlasnikom, poljskom tvrtkom Zlomrex, pokušati pronaći novog kupca.

Teže je bilo spavati na podu nego štrajkati glađu

'Mi smo bili odlučni. Kad nešto stvorite u glavi, kad se borite za neki cilj, onda ne osjećate glad. Mislim, teže mi je bilo spavati tamo na podu u kancelariji, bili su teži uvjeti spavanja nego sama glad', kaže Bekavac o svom štrajku. Delonga za težak položaj radnika ne krivi poslodavce već naše ljude, koji su napravili zakone na temelju kojih strani vlasnici mogu raditi ovakve stvari u Hrvatskoj. 'Ide školska godina, evo kolega jedan i drugi imaju djecu koja idu u školu, knjige treba kupiti, a odavde iz naše općine ne možemo dobit besplatne knjige jer smo u radnom odnosu', dodaje Radonja.

Radonja smatra da su političari već i na štrajk glađu gluhi, a takav drastičan potez ne preporuča ni Bekavac. 'Glad se može izdržati u nekom vremenu ali ipak, to je i za obitelj ponižavajuće. Budete u medijima, pa vašu djecu, braću ili roditelje pitaju zašto to radite', kaže Bekavac te ističe da mu novi štrajk glađu ne bi teško pao, jer je sada uhodan. A kad smo već kod Splita, štrajkom glađu zaprijetili su i zaposlenici trostrukog europskog prvaka, Košarkaskog Kluba Split, koji deset mjeseci nisu primili plaću. Ipak, žalosno je da upravo ova metoda u ljudima budi nadu da će ih netko napokon saslušati.

Emisiju Novac gledajte na Novoj TV nedjeljom u jutarnjem terminu.