Ovaj je fantastični automobil 1934. svijetu pokazao prednosti prednjeg pogona, postavio standarde voznih svojstava za nekoliko desetljeća, postao jedan od simbola Francuske, donio Citroënu ugled inovativne tvrtke – i otjerao njenog osnivača u grob


Jedan od najznačajnijih automobila ikada napravljenih, Citroën Traction Avant donio je nekoliko potpuno novih tehnoloških inovacija. No, zanimljivo, to nisu one na koje prve pomislimo kada ga se spomene, poput prednjeg pogona ili samonoseće karoserije.

Pri predstavljanju 1934. ovo je bio sjajan, revolucionaran automobil, no zapravo je bio sklop već predstavljenih naprednih tehnoloških rješenja, prvi puta objedinjenih i uobličenih u prikaz budućnosti. Više od dva desetljeća kasnije, kada je izašao iz Citroenovog programa kako bi ustupio mjesto DS-u, Traction Avant je samo dizajnom pokazivao vremešnost, vozne su mu osobine i dalje bile ispred konkurenata.

Što i ne čudi, znamo li kako je Citroën u njegov razvoj početkom tridesetih uložio toliko novaca da je tvrtka, usprkos statusu europskog pionira proizvodnje na tekućoj vrpci, otišla u stečaj. Proizvođač guma i vjerovnik Michelin postao je novi vlasnik, a razočarani André Citroën umro je od raka godinu dana kasnije. Ipak, valja povjerovati kako bi i on cijenio inženjerske, dizajnerske i tehnološke uspjehe koje će donijeti sljedeća desetljeća.

Nažalost, rat je zaustavio razvoj moćnog V8 motora, samo su modeli s četiri i šest cilindara ostali u ponudi. Zbog sjajnog ležanja i upravljivosti, ovo je postao omiljeni model francuskog podzemlja, ali i policije, neizostavni dio klasičnih krimića. U zadnjim je godinama Traction Avant donio i dvije svjetske tehnološke premijere, prvu ugradnju radijalnih guma, Michelinovog izuma, te hidropneumatski stražnji ovjes na zadnjoj seriji modela 15H, kao svojevrsnu najavu DS-a.

Ne računamo li rijetke kabriolete i kupee, ovo je i danas razmjerno povoljan automobil, čak i izvrsni primjerci izaći će vas tek ekvivalent novog automobila srednje klase, a iz Francuske se može vrlo jeftino dovesti i neki krš za restauraciju. Ima ih kod nas i odranije, mada se zadnjih godina samo jedan karlovački primjerak koliko-toliko redovno pojavljuje na skupovima oldtimera, dok ostali uglavnom čekaju bolje dane i detaljniju obnovu. Osamdesetak godina mlad, ovo je istinski klasik.