Povijest
Ljudi u početku nisu razumjeli optičke ilizuje i ono što vide. Igra li se s njima njihov mozak ili ih zavaravaju oči? Mnogi su smatrali da mogu objasniti zašto vide iluzije.
Grčki filozofi bili su jedni od prvih koji su pokušali objasniti fenomen optičkih iluzija. Epikur je smatrao da 'um vidi i čuje, a sva ostala osjetila su zapravo slijepa i gluha'. Protagora je pak mislio da je s našim osjetilima sve u redu. Vjerovao je da je okolina ta koja se mijenja.
Aristotel je smatrao da su naša osjetila u redu ali ih se lako može zavarati.
Dugo je vremena prošlo sve dok 1826. psiholog Johannes Mueller nije napisao dvije knjige o optičkim iluzijama. Njegov rad 1854. nastavio je jedan drugi psiholog, J.J. Oppel. Od 1912. do 1950. u novinama i časopisima objavljeno je samo 4 članka koja us obrađivala ovaj fenomen.
Danas pak imamo različite vrste i tipove iluzija. Služe nam za zabavu, koriste se u umjetnosti, glazbi, medicini itd. Osim toga znamo kako i zašto nastaju.
Zašto vidimo optičke iluzije
Postoji više objašnjenja zašto vidimo optičku iluziju. Većina ljudi smatra da iluzija ima veze s perspektivom ili načinom na koji nešto promatramo. No znanstvenici su otkrili da ne gledaju svi na isti način. Čak i ako svi u našoj okolinu vide istu stvar, ljudi diljem svijeta vjerojatno neće.
I tako je proveden eksperiment među Afrikancima u Ugandi. Oni koji su živjeli u gradovima i urbanim sredinama i stalno bivali suočeni s određenim sustavom promatanja i pristupa stvarima, zavarani su optičkim iluzijama, dok oni koji su živjeli u ruralnim područjima nisu imali takvih problema. To je pokazalo da osim mozga i očiju, ulogu u tome kako percipiramo stvari igra i iskustvo.
Tako jedna od posljednjih teorija zašto vidimo iluzije, kaže da unatoč tome što gledamo očima, mozak je taj koji koristi prošlo iskustvo kako bi interpretirali određenu sliku ili stvar.
Tipovi optičkih iluzija
Postoje mnogi tipovi optičkih iluzija. U nekima se iskrivljuje veličina, oblik i duljina predmeta koji promatramo. Druge pak koriste svjetlo i sjenu, a neke okolinu. No svima je zajedničko da nas zavaravaju kako vidimo nešto što zapravo ne postoji ili samo dio nečega. Optičke iluzije mogu se svrstati u različite kategorije, a neke od njih su:
1. Nemoguće optičke iluzije - švedski umjetnik Oscar Reutersvärd je 1934. prvi načino nemogući trokut od kocki. Od tog trenutka mnogi umjetnici stvaraju nemoguće optičke iluzije, no Reutersvärd je bio prvi koji je to napravio. Danas je priznat kao 'otac nemogućih figura', a osamdesetih godina prošlog stoljeća, Švedska vlada dala je izraditi poštansku markicu kako bi mu odala priznanje.
2. Trodimenzionalne iluzije - radi se o vrsti iluzija kada su linije složene tako da izgleda kao da figura izlazi iz lista papira. Najčešći primjer takve iluzije jest crtež kocke pri čemu izgleda kao da je trodimenzionalna.
3. Kamuflaža - najčešći primjer kamuflaže koriste životinje u prirodi. Radi se naravno o iluziji prikrivanja i stapanja s okolinom.
4. Iluzije preslikavanja - ova vrsta iluzija uzrokuje da vidimo pokrete i boje tamo gdje ne postoje. Primjer takve vrste iluzija jest kada sa sunca uđete u zamračenu prostoriju te vidite obrise stvari koje ste maloprije gledali. Iako ti predmeti ne postoje u prostoriji, njihova slika nam se zadržava u očima još neko vrijeme.
5. Iluzije dvosmislenosti - takve iluzije sadrže u sebi dvije ili više slika. I premda se možemo prebacivati s jedne slike na drugu, oko nam ne dozvoljava da ih vidimo obje u isto vrijeme. Jedna od najslavnijih takve vrste jest iluzija mlade djevojke/stare gospođe. Ne zna se točo porijeklo ove iluzije no pojavila se na anonimnoj njemačko poštanskoj markici iz 1888.
6. Iluzije iskrivljavanja, boje i sjena - iluzije iskrivljavanja objekt čine drugačijim nego što zaista jest. Pri tome se drugačijim čine njegova veličina i oblik.
Primjena optičkih iluzija
Tijekom vremena, optiče iluzije pokazale su se korisnima za mnoga područja suvremenog života. Umjetnost,zabava, tehnologija i matematika samo su neka u kojima su optiček iluzije pronašle svoju namjenu. Također, ih koriste i mnoge životinje te kukci da bi opstali u prirodi.
1. Umjetnost - od rane pa do suvremene umjetnosti, umjetnici su koristili različite boje i materijale kako bi nas naveli da vidimo svijet onako kako oni žele. Neki od umjetnika koji su postali poznati po upotrebi ovakve vrste iluzije su M.C Escher, Salvador Dali, Joseph Albers i Victor Vassarelly.
2. Tehnologija i zabava - u današnje vrijeme nema filma koji ne koristi neku vrstu optičkih iluzija. Naravno misli se na specijalne efekte, poput superimpozicije i 3D efekata. Superimpozicija je kada se u isto vrijeme puštaju dvije filmske trake. Tada se dobiva efekt npr. da osoba pada s zgrade, a zapravo samo leži na podu ili stoji ispred plavog zastora ili kada se glumac dva puta pojavljuje u istom kadru.
Što se tiče 3D efekata, jedno od zadnjih dostignuća koje uz pomoć njih ostvareno jest virtualna realnost. Danas više da gotovo i nema video igre koja ne primjenjuje 3D tehniku i virtualnu realnost kako bi nas uvukla u svijet mašte i fanatazije.
3. Poslovi - upotreba optičkih iluzija prilično je zabavna no neki poslovi također ovise o njima. Piloti tijekom obuke koriste simulatore koji se baziraju na primjeni optičkih iluzija i virtualne realnosti.
Modni dizajneri npr. primjenjuju neke od vrsta optičkih iluzija kako bi načinili odgovarajuću odjeću. Okomite linije koriste se da bi osobe izgledale mršavije, dok se vodoravne linije primjenjuju kako bi se dobio efekt veličine i širine. Određene boje također igraju ulogu.
Arhitekti i dizajneri interijera u svojem poslu često posežu za efektima optičkih iluzija.
