Bilić u džepu nosi medaljon svetog Ante

Velečasni je održao misu, zadržao se u pojedinačnim razgovorima, pa tako i sa svojim prijateljem Bilićem. 

Pročitajte i ovo SPEKTAKULARAN DOČEK VIDEO Zapalilo se nebo nad Zagrebom: Ovako izgleda Trg s četiri kilometra udaljenosti DETALJI DOČEKA VELIKA FOTOGALERIJA Policija objavila prve fotografije djelića atmosfere te poručila građanima da jednu stvar nikako ne rade

'Velika nam je čast što je došao k nama. Daje nam duhovnu snagu', rekao je izbornik.

'Bio je to poseban osjećaj, i u komuniciranju s velečasnim i na svetoj misi, poslije koje se zaista osjećamo produhovljeno. Hvala nebrojenim zemljacima iz Hrvatske i svijeta koji misle na nas i za nas se mole. Velečasni nam je poželio odlazak sve do finala, do pehara europskog prvaka!', izjavio je Niko Kovač.

Još prije godinu i pol, gostujući na Novoj TV, Bilić je otkrio da je veliki vjernik. 

Anas Sharbini podrijetlom je iz Palestine. Otac mu je rođen u Damasku odakle je stigao poziv da mu sinovi zaigraju za reprezentaciju Palestine. No oni su to odbili. Njihov je izbor bila Hrvatska.

'Osjeti se taj zanos za Domovinu, mi kad idemo na utakmicu u autobusu slušamo domoljubne pjesme, to daje dodatnu snagu, dodatni motiv, bitna je razlika kada se igra za klub i za reprezentaciju, to se jako osjeti, poslije svake utakmice se ide u crkvu, to daje neku dodatnu snagu, stvarno se osjeti', kaže Sharbini.

Naši igrači traže dodatnu snagu za izazove. Nisu tu samo pjesme i molitve, nego i sitnice koje nose za sreću. Jedna takva neki je dan izborniku ispala iz džepa.

Kad je usred utakmice s Austrijom Bilić nešto kupio s trave i ljubio, zbunio je naciju. Ubrzo je obznanio da u odjelu nosi cijeli arsenal posvećenih predmeta. U zemlji, u kojoj se gotovo 90 posto građana izjašnjava katolicima, to je primljeno s iznimnom simpatijom. 

Križ iz Lourdesa, medaljon svetog Ante i dva medaljona pape Ivana Pavla II. Izbornik nosi i u reprezentaciji sveprisutnu narukvicu iz Međugorja te niz tetovaža. 

I reprezentativci imaju svoje talismane i rituale. Ponekad su i na granici praznovjernog. Vjera i praznovjerje ne idu ruku pod ruku. Štoviše, praznovjerje je grijeh. Međutim, teško je to što hrvatski nogometaši drže blizu srca nazvati - čaranjem. Prije - ljubavlju prema nečem što im je posebno. 

Kako je u nogometu ishod uvijek neizvjestan, svaka pomoć je dobrodošla. 

Ćorluka je za sreću između palca i kažiprsta tetovirao ime svoje djevojke Ive. 

Imena po kopačkama veoma su popularna među hrvatskim reprezentativcima. 

Rakitić na kopačkama nosi bratovo i sestrino ime, Klasnić ime svog psa i kćeri. Niko Kovač ispisao je kćerino ime i riječi 'vjera i ljubav'. 

Srna ime brata Igora koji boluje od Downovog sindroma, nosi i na grudima. 

Luka Modrić obuva lijevu kopačku prije desne, a lančić koji mu je uvijek oko vrata skida jedino i neposredno prije zagrijavanja. 

Niko Kranjčar na obuću je ispisao svoje inicijale i broj 19 s Dinamovog i Pourtsmouthovog dresa. 

U što god oni vjerovali ovih dana, čini se da je pravovjerje, jer pobjede su tu. A izgleda da im ni vjere u sebe ne manjka. 

'Moja je tehnika najbolja. Oni svi zajedno nemaju tehniku kao ja', izjavio je Šimunić.

Ćiro Blažević kaže kako je i on funkcionirao po sličnom principu.