Bili njegov poklonik, ili ne, genijalnosti Captaina Beefhearta je nedvojbena. Red je da ga se prisjetimo kroz ono u čemu je bio najbolji - glazbi.
Podijelite
Rock glazba je sa smrću Captaina Beefhearta izgubila je jednu od svojih najoriginalnijih zvijezda. Beefheart (pravim imenom Don Van Vliet) umro je u 69. godini uslijed komplikacija izazvanih multiple sklerozom. Listu od njegovih pet esencijalnih albuma predstavio je glazbeni novinar i kritičar Clark Collins koji piše za Entertaniment Weekly (ew.com).
Bili obožavatelj, ili netko tko se po prvi put susreće s glazbom Captaina Beefhearta, svakako bi bilo dobro da se podsjetite na najsvjetlije diskografske moment ovog velikana.
‘Safe As Milk’ (1967.) – Prvi ‘pošteni’ Beefheartov album na kojem mu gostuje Ry Cooder. Prijemčiv za većinu poklonika. Tu je zarazni hit ‘Zig Zag Wanderer’, kao i pjesme poput ‘Electricity’, koja je svojevrsni prolog glazbenom stvaralaštvu genija koji tek treba biti otkriven.
‘Trout Mask Replica’ (1969.) – Dvostruki uradak koji je najpoznatiji, a vjerojatno i Beefheartov najbolji album. Utjecajni juriš avangardnog bluesa koji otkriva svježe nijanse ludila i nakon bezbrojnog preslušavanja. Album je također jedan od najdražih dugosvirajućih ostvarenja Johna Peela, legendarnog britanskog DJ-a, koji je jednom prilikom o Beefheartovom opusu izjavio: ‘Ako postoji išta u povijesti popularne glazbe što bi se moglo opisati kao umjetničko djelo, na način da ga tako razumiju i dožive umjetnici koji djeluju na različitim poljima interesa, onda je ‘Trout Mask Replica’ to djelo.’
Jedna od legendi koje kruže kad je riječ o svemu što je prethodilo navodi da je Beefheart tijekom probi pred snimanje albuma ‘Trout Mask Replica’ s Magic Bandom i koje su se održavale u njegovoj kući tražio od svoje izdavačke kuće da plati doktora za drveće kako bi smirio stable u blizini jer se bojao da ne popadaju od ‘zvučnog terora’.
‘Lick My Decals Off, Baby’ (1970.) – Nastavak albuma ‘Trout Mask Replica’ genijalan je kao i njegov prethodnik. Kritičar Robert Christgau opisao ga je kao zanosno urnebesno odbojnu komediju u kojoj je Beefheart težio kreirati svoj istinski snobovski uradak. Captain Beefheart je u tome i uspio. ‘Lick My Decals Off, Baby’ nikad nije bio objavljen na CD-u.
Shiny Beats (Bat Chain Puller) (1978.) – Beefheart se vratio sa stilom nakon četverogodišnjeg ‘bljedila’ (nekoliko pogrešnih koraka 1974. s ‘Bluejeans & Moonbeams’ i u istoj godini s ‘Unconditionally Guaranteed’), blještavim nadahnućem i energijom. Iznjedrio je kolekciju pjesama kojom se potvrdio kao istinski genij koji se nije izgubio nakon početnog uzleta.
‘Ice Cream For Crow’ (1982.) – Riječ je o posljednjem albumu koji je Beefheart snimio prije povlačenja iz glazbe i fokusiranju na slikarstvo. Naslovna pjesma je lajavo i zarazno bluesersko ludiranje. U skladu s tim video spot za istu pjesmu odbijen je tada od strane MTV-a uz objašnjenje da je isuviše nekomercijalan. Captain je točno znao kad se treba povući iz glazbe. Zar ne?
Helikopteri u akciji
U Podravini
na graničnom prijelazu
